Planika s maginjama snimljena u studenom 2021. na cesti Vrgorac – Ravča, na bliskoj lokaciji s koje potječe i ovaj opis (Izvor: Saša Peterković)
Zaostrožanin Stipan Banović (1884.-1961.), folklorist, učitelj, književnik i političar ostvario je za svog života vrlo plodnu intelektualnu karijeru. Autor je cijelog niza pjesama, novela, putopisa i rasprava, skupljao je narodne pjesme, pisao stručne i znanstvene radove. Bio je i načelnik općine Gornje Primorje (Gradac). Nakon položene mature 1905. bio je godinu dana upravitelj škole u Kotezima.
Sjećajući se toga vremena, godine 1928. godine u časopisu „Priroda“ objavio je kratak, informativan, vrijedan, a napose lijep tekst o zimzelenoj biljci planici i njezinom plodu maginji koji je u Vrgorcu itekako poznat i danas. Tekst je objavljen u sklopu šireg članka naslovljenog „Neke značajne biljke Dalmacije“.
U tekstu stoji:
Planika (Arbutus unedo).
Tu biljku spominju i stari klasični pjesnici. Po nekim krajevima Pelješca i oko Vrgorca čini ona čitave guštare pri obroncima brda. U Primorju makarskome dosta je rijetka.
Jeseni god. 1905. penjao sam se iz sela Koteza kod Vrgorca, na planinu Matokit (1063 m). Nad cestom zađem u čitavu šumu gustoga zelenog grmlja, koje se bijaše okitilo krasnim rumenim plodom. Začuđen okušam taj plod i sit ga se najedem i ne znajući mu imena, pogotovo kad sam se domislio, da bi to imale biti maginje, o kojima sam čuo pripovjedački. Narod onoga kraja biljku zove p l a n i k o m, a plod samo m a g i n j o m. Krasno je upravo pogledati gusta, vazda zelena stabla planika, a osobito, kad se one jeseni okite okrupnim rumenim bobicama. Zimi joj grane sijeku za hranu kozama, a kad zametu snjegovi ili nestane u stajama suha lišća, i naše se Primorke podignu „u planiku“, koju sijeku pri južnim obroncima vrgorskih brda, makar da koze jedu planiku samo za nevolju. U mnogim mjestima marljivo beru maginje i od njih peku rakiju. Planika oko Vrgorca dopire po prilici do 600 metara nad morem.
Pripremio: Branko Radonić
