Utvrda Gradina, nekad zvana Grad, iznad Vrgorca, pripada lancu utvrda u unutrašnjosti Dalmacije smještenih uz liniju važnih prometnih pravaca koji su još od prapovijesnih vremena spajali zaobalje i primorje. Podignuta je u kasnom srednjem vijeku od strane humskih velikaša Jurjevića, dok je u vrijeme osmanlijske uprave nadograđivana. Na istočnom prilazu Gradini smještena je valjkasta turska kula Avala, nekadašnja barutana, a stari crteži iz 17. i 18. stoljeća otkrivaju da je tada imala stožasti krov.
Fortifikacijski kompleks Gradine podijeljen je u tri dijela. U nju se ulazi se preko predulaza, odakle se pristupa tvrđavi visokih zidova od kojih neki imaju krunište. Tu se nalaze temelji više objekata različitih namjena, a sačuvani crtež iz 18. stoljeća bilježi postojanje baraka za časnike i vojnike, skladište oružja i streljiva, peć za proizvodnju hrane i prostoriju za vjersku službu. Najviši dio Gradine, ujedno i najstariji, čini kula s kruništem koja je sagrađena na živoj stijeni i u kojoj su boravili srednjovjekovni gospodari i osmanlijski dizdari. S nje se pruža pogled na Vrgorac i okolna krška polja – Rastok, Jezero i Buninu.
