Villa Auckland smještena je ispod ceste na zapadnom ulazu u Vrgorac. Izgrađena je 1928. godine novcem koji su vrgorski emigranti na Novom Zelandu zaradili kopajući smolu. Takvi kopači nazivaju se gumidigeri (eng: gum diggers). Pripada obitelji Herceg.
Smola (eng. gum) se dobivala cijeđenjem iz kore Kauri stabla, autohtonog drveta Novog Zelanda. Kada bi smola dospjela u kontakt sa zrakom stvrdnula bi se, pa bi joj boja varirala od zlatne do crne. Smola je imala mnogo primjena u domaćinstvu i industriji pa se upotrebljavala za paljenje vatre, za lakove, kao smjesa za linoleum i slično.
Inače, Parengarenga na sjevernom novozelanskom otoku je bila jedna od prvih lokacija naseljavanja Dalmatinaca koji su stizali Novi Zeland bježeći iz rodne domovine od siromaštva, bijede i gladi. Oni su u tu državu stizali prekooceanskim brodovima do Aucklanda, a onda bi do krajnjeg sjevera put nastavili obalnim trajektima. U novoj postojbini Dalmatinci su gradili novozelandsko društvo zajedno s Novozelanđanima engleskog govornog područja te novozelandskim starosjediocima Maorima s kojima se povezuju brojnim bračnim, prijateljskim i poslovnim vezama.
Već 1902. godine u Parengarengi je zabilježeno 150 Maora i 200 Europljana, od čega 150 Dalmatinaca. Uz ovo naselje, Dalmatinci uskoro naseljavaju i Mangonui, Awanui, Dargaville, Kaeo, Whangaroa, Rusell, Rawene, Kohukohu, Houhora i Waihopo. Dalmatinski naseljenici sjevera kopaju smolu na područjima Waiharara – Parengarenga, Sweetwater, Waipapakauri, Sweetwater, Lake Ohia, Ahipara Hill, Dargaville i drugima. Među njima nalaze se i brojni Vrgorčani čije podrijetlo otkrivaju prezimena: Cikoja, Čović, Ćulav, Domandžić, Erceg, Jelaš, Jelavić, Jerkušić, Jović, Katavić, Majić, Opačak, Rakić, Ravlić, Tolić, Židić i drugi.
