Svi znamo za Sinjsku alku, koja se svake godine održava u središtu Sinja u spomen na pobjedu Sinjana i mletačke vojske nad daleko brojnijom osmanlijskom vojskom tijekom obrane sinjske tvrđave u kolovozu 1715. godine. Bila je to jedna od najpoznatijih epizoda Maloga, odnosno Drugoga morejskog rata, vođenog između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike. Oko 700-900 stanovnika Sinja i mletačkih vojnika tada je izdržalo opsadu višestruko brojnije osmanlijske vojske.
Međutim, gotovo je potpuno nepoznato da je tijekom istoga rata i iste godine, sredinom ožujka 1715., osmanlijska vojska sastavljena od oko 5.000 pješaka i brojne konjice iz Livna i Ljubuškog, pod zapovjedništvom hercegovačkog paše, napala i Vrgorac. Gradić je tada branilo oko 1.000 ljudi, stanovnika Vrgorske krajine i mletačkih vojnika. Opsada je trajala svega nekoliko sati. Nakon žestoke borbe Osmanlije su odustale od napada i povukle se prema Hercegovini, uz neznatne gubitke. Vrgorac se, očito, pokazao pretvrdim orahom.
Podsjetimo, Vrgorac je u tom trenutku već gotovo 25 godina bio pod mletačkom upravom, još od oslobođenja tvrđave od osmanlijske vlasti na blagdan svete Katarine, 25. studenoga 1690., tijekom Prvoga morejskog rata. Do 1715. već je odrasla prva generacija Vrgorčana rođenih nakon oslobođenja mjesta, spremna braniti tvrđavu i krajinu u slučaju novoga osmanlijskog napada.
A napad iz toga smjera nije bio posljednji. U travnju 1718., pred sam kraj Drugoga morejskog rata, hercegovački paša uputio je veći odred prema Imotskom i Vrgorcu. Taj je napad samo stanovništvo odbilo, a Osmanlije su se na kraju zadovoljile pljačkom i zapljenom nešto stoke.
Šteta samo što se naši preci 1715. ili 1718. nisu sjetili trčati alku. A možda i jesu, tko zna, jer poznato je da se alka igrala u Makarskoj 1781. godine. Ako su Vrgorčani i igrali alku, tradicija se nije održala. Bilo bi zanimljivo da jest!
Branko Radonić
