Dana 22. travnja 1945., u vrijeme kada je bjesnila bitka za Berlin, dok je Hitler još bio živ u svome bunkeru, a ustaška vlast brojala zadnje tjedne u Zagrebu, Vrgorčani misle na budućnost i osnivaju Narodnu biblioteku.
Nešto ranije Gradski odbor Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Vrgorac formirao je svoju čitaonicu, a inicijativom Kotarskog odbora JNOF-a prikupljen je veći broj knjiga pa je osnovana i Narodna biblioteka. Prema izvještaju „Slobodne Dalmacije“, ona je tada zadovoljavala kulturne potrebe vrgorskog građanstva.
Dakle, ove godine navršilo se 80 godina od osnutka prve knjižnice u Vrgorcu. Nakon te prve knjižnice kao privremenog rješenja, Vrgorac je desetljećima čekao otvaranje prave općinske knjižnice, što je dočekao tek 1981. (školske knjižnice dobio je ranije), isprva u prostorima nepraktične Dizdarevića (Tinove) kule, a potom u skladištu sportske dvorane. Vječni podstanar, sa slabim izgledima za bolju budućnost, i u 2025. naša Gradska knjižnica ponovno ide na kotače u potrazi za boljim sutra.
Kao što znate, uskoro kreće projekt obnove sportske dvorane, a samim time i njezina skladišta, pa će knjižnica morati pronaći novi smještaj. Još od 2017. govori se o opciji preseljenja u zgradu bivšeg komiteta u Vrgorcu, a od 2021. postoji i spreman projekt. Radi se o jednoj od najčvršćih zgrada u našem gradu, koju su 1981. sagradile lokalne društvene organizacije u partnerstvu sa Savezom komunista Hrvatske. Međutim, Republika Hrvatska nikako da prepusti vlasništvo nad zapuštenom zgradom Gradu Vrgorcu, a bez uređenog vlasništva obnova zgrade i uređenje knjižnice ne mogu se prijaviti na fondove. Gdje će knjižnica, jer iseliti mora, to ćemo tek vidjeti.
U ovom slučaju, možda više nego igdje, potrebna je stopostotna suradnja svih stranaka u Gradskom vijeću Vrgorca kako bi se uređenje Gradske knjižnice konsenzusom postavilo kao prioritet aktualne političke generacije i lokalne zajednice u cjelini. Ministarstvo državne imovine na čelu s Brankom Bačićem mora tu zgradu prepustiti Gradu Vrgorcu i tu je potrebno naše lobiranje, a Gradsko vijeće treba se i unutar sebe dogovoriti i iznaći financijska sredstva da bi i sa svoje strane odmah krenuli u posao uređenja knjižnice, i prije nekih budućih fondova. Prva prilika je Gradski proračun za 2026. godinu.
Svi smo mi, pa i naši današnji političari u Vrgorcu, odrasli bez prave knjižnice, a pred našim očima odrastaju nove generacije koje također neće u svome djetinjstvu osjetiti toplinu moderne i pristupačne knjižnice kakvu imaju gotovo sve sredine u našoj okolici. Mjesto gdje se upoznaje knjiga, gdje se održavaju radionice, tečajevi i predstavljanja knjiga te izgrađuje zavičajna zbirka. Knjižnicu treba ne samo obnoviti zbog navedenih razloga, već i zbog činjenice da Vrgorac mora hitno jačati svoje lokalne institucije, pogotovo one kulturno-identitetske namjene, jer to je jedini način opstanka posebnosti ove sredine u promjenjivom političkom krajoliku Republike Hrvatske.
Branko Radonić
Uz naslovnu fotografiju, ispod postavljamo još tri koje nam je izradila umjetna inteligencija. Znamo, nema novca, ali treba sanjati pa će se i ostvariti. Iako, ovdje i nije potrebno neko veliko sanjanje jer se radi samo o uređenju fasade i izmjeni otvora.
