Danas smo posjetili staru Martinčevu mlinicu gdje su nas provele Nina i Danijela Martinac. Većina mladih Vrgorčana za mlinicu nije ni čula, kamoli da ju je uživo vidjela. Danas je u ruševnom stanju, ali brojni izdanci obitelji Martinac žele je obnoviti, što će biti dug i skup proces, ali vjerujte, isplatit će se. Ne samo Martincima nego i Vrgorcu jer se radi o jednom od najzanimljivih primjera vrgorske materijalne baštine iz doba austrougarske uprave. Značajna i za baštinu Dalmacije.
Martinčeva mlinica smještena je u Vrgorcu, malo dalje od Pijace, odmah iza zgrade bivšeg samostana Doma svete Katarine. Izgradio ju je Dušan Martinac 1911. godine. Sastoji se od tri kamena za mljevenje žita proizvedena 1910. u zagrebačkoj I. Hrvatskoj tvornici strojeva d.d. te motora proizvedenog 1911. u tvrtki Grazer Waggon- & Maschinenfabriks-Aktiengesellschaft, vorm. Joh. Weitzer iz Graza, odnosno tvornici vagona i strojeva d.d., ranije Joh. Weitzer iz Graza koja je motor izradila po Dieselovom patentu.
Mlinica je još prije Drugog svjetskog rata prva proizvodila električnu energiju za javnu rasvjetu u Vrgorcu, 1948. je nacionalizirana, a 1962. joj je rad obustavljen, barem što se tiče javne upotrebe. Martinci su mlinicu koristili i održavali narednih desetljeća. Sad je u planu obnova raspalog krova i sređivanje dvorišnog prostora. Nadajmo se da će mlinici budućnost biti svjetlija nego recentna prošlost.
Nakon objave na društvenim mrežama o mlinici, naknadno smo doznali da se u Tehničkom muzeju “Nikola Tesla” u Zagrebu nalazi isti motor kao u Martinčevoj mlinici. Izradila ga je ista tvrtka, također 1911. godine. Dok zagrebački nosi serijski broj 315, ovaj u Vrgorcu ima broj 367. Zahvaljujemo kolegi Ivanu Huljevu na fotografijama (ispod) i podacima. Kada jednom krene obnova strojeva u Martinčevoj mlinici, Tehnički muzej u Zagrebu će biti najbolja adresa za pomoć i suradnju.
Branko Radonić
