Dalmatinski sabor, najviše predstavničko tijelo pokrajinske autonomije u najjužnijoj hrvatskoj regiji utemeljen je Veljačkim patentom od 26. veljače 1861. godine. Djelovao je od 1861. do 1912., a formalno do 1918., odnosno raspada Austro-Ugarske.
Od prvog zasjedanja 6. travnja 1861. pa do posljednjeg 24. siječnja 1912. Dalmatinski sabor je imao 44 zasjedanja. Njegove ovlasti su bile ograničene, a ako je i donio koji zakon, isti se nije mogao provoditi ako ga nije prihvatila vlada u Beču ili car. Odluke Dalmatinskog sabora uglavnom su se odnosile na komunalna, prosvjetna, zdravstvena, socijalna, gospodarska, poljoprivredna, prometna i druga pitanja.
Sabor je brojio 43 zastupnika, od kojih je 41 bio biran, a dva su bili virilisti (zadarski nadbiskup i pravoslavni episkop). Mandat pojedinog zastupnika u Dalmatinskom saboru iznosio je šest godina nakon čega je mogao ponovno biti izabran. Zastupnici su se birali u četiri različite kurije (razreda): veleporeznici (10 mandata), gradovi (8 mandata), trgovačko-obrtnička komora (3 mandata) i vanjske/seoske općine (20 mandata). Do 1883. službeni jezik u Saboru bio je talijanski, a od te godine hrvatski jezik. Sjednice Dalmatinskog sabora su bile javne, a tiskana su izvješća njegovih sjednica, često i prenosila u novinama.
Tijekom postojanja Dalmatinskog sabora u njemu su djelovale Narodna stranka, Autonomaška stranka, Narodno-srednjačka stranka, Hrvatska stranka, Stranka prava, Čista stranka prava, Srpska stranka i Hrvatska pučka napredna stranka. Izvršno i upravno tijelo Dalmatinskog sabora bio je Zemaljski odbor koji je brojio 4 prisjednika i 4 zamjenika.
U sazive Dalmatinskog sabora birani su i zastupnici za područje općina Vrgorac – Makarska – Metković, koji su se ubrajali u kuriju vanjskih/seoskih općina. Za ovu priliku pripremili smo imena i mandatna razdoblja svih zastupnika koji su predstavljali cijelo navedeno područje, a time i općinu Vrgorac. Među njima bila su neka vrlo značajna imena toga vremena kao što su narodnjaci Mihovil Pavlinović, Juraj Bianikini i Josip Kažimir Ljubić. Pavlinović je rođen u Podgori, ali potjecao je iz Rašćana, ali neki od dalmatinskih sabornika nadležni za naše područje su zaista potjecali iz Vrgorske krajine. Takvi su bili odvjetnik Ivan Majstrović iz Dragljana i poštanski dužnosnik Ante Franić iz Vrgorca.
U nastavku teksta prenosimo imena i mandatno razdoblje svih zastupnika Dalmatinskog sabora izabranih na području vrgorske, makarske i metkovske općine od 1861. do 1918. godine.
Mandatno razdoblje 1861.-1864. – Mihovil Pavlinović, svećenik
Mandatno razdoblje 1864.-1867. – dr. Mihovil Klaić, posjednik
Mandatno razdoblje 1867.-1870. – 1867. prazno, od 1868. Mihovil Pavlinović, svećenik
Mandatno razdoblje 1870.-1876. – Josip Kažimir Ljubić, svećenik
Mandatno razdoblje 1876.-1883. – dr. Lovro Matić, bilježnik, a od 1881. Juraj Biankini
Mandatno razdoblje 1883.-1889. – Juraj Biankini, urednik Narodnog lista, a od 1887. don Frano Bulić, profesor
Mandatno razdoblje 1889.-1895. – Mate Šarić, posjednik
Mandatno razdoblje 1895.-1901. – Ante Mrkušić, profesor
Mandatno razdoblje 1901.-1908. – dr. Ivan Majstrović, odvjetnik
Mandatno razdoblje 1908.-1918. – Antun Vuković, dvorski savjetnik, a od 1911. Ante Franić, poštanski oficijal
Pripremio: Branko Radonić