Andrija i Luka Šalinović u lađi u Vrgorskom polju
Vrgorska krajina je krški prostor kopnene Dalmacije kojega karakteriziraju snažni klimatološki kontrasti vidljivi najviše kroz duge ljetne suše i brojne zimske poplave. Tijekom zimskih mjeseci kiše koje padnu na potezu od zapadne Bosne, preko Imotske krajine i zapadnih dijelova Vrgorske krajine kroz šupljikavi krški reljef brojnim podzemnim kanalima i rijekama ponornicama izliju se na tri velika vrgorska polja: Vrgorsko polje (Jezero), Rastok i Buninu (ponekad i zapadna poljca Dubrava i Jasena). U prošlosti su poplave svojom vodom hranile današnje Vrgorsko polje koje je tada znano kao Vrgorsko jezero jer je veći dio godine zaista bilo pravo jezero. Trenutne poplave u ta tri polja, pogotovo u Bunini ponovno aktualiziraju ovu problematiku koja stoljećima mori Vrgorčane. Za ovu priliku prikupili smo dostupne podatke o značajnijim poplavama koje su se dogodile u našemu kraju posljednjih stotinjak godina. Naravno, to nisu jedine poplave u našemu kraju u tom razdoblju, ali vjerno oslikavaju činjenicu da su poplave (uz suše) najveći problem Vrgorske krajine, kako nekada, tako i danas. A koliko je vrijedan i uporan ovaj narod najbolje svjedoči činjenica da je Vrgorac, usprkos poplavama i sušama, u prošlosti bio, a pogotovo je danas, jedno od najznačajnijih poljoprivrednih područja Dalmacije.
Krajem listopada 1908. godine u Vrgorskoj krajini je nakon sedam mjeseci nesnosne žege napokon pala kiša i utažila žeđ ovdašnjeg stanovništva. Ali nije stalo na tome već je u studenom pala jaka kiša zbog čega se, kako pišu tadašnje novine, izlio „nezapamćen povodanj“. Od 8. do 12. studenoga palo je više kiše nego obično padne u pola godine, a samo 10. studenoga popodne izlilo se 166 litara kiše po četvornom metru. Sve je to uzrokovalo ogromnu materijalnu štetu u Zavojanima, Mijacima, Poljicima, Prapatnicama, Banji i drugim selima gdje je uništeno mnogo zasijanih površina, utopilo se mnogo stoke, propalo je dosta duhana, a „nekim(a) odni(j)elo potleušice sa svim siromaštvom“. Povodanj je uništio puteve zbog čega je cijela krajina ostala bez ijednog puta osim Napoleonove ceste. „Nadati se pak u vladu nemamo nikakova razloga, pa se obćina sa svoje strane i još više naprezala“, navodi novinski izvjestitelj.
U lipnju 1918. obilne kiše poplavile su četvrtinu obrađenog dijela polja Rastok Time je najsiromašnijem dijelu naroda nanesena šteta od 200 tisuća kruna jer je svu poplavljenu zemlju treba ponovno izorati i posijati. A mogao se u tom razdoblju zasijati proso, kojeg nije bilo dovoljno ni za oranice koje su za njega ranije određene. Zbog toga dopisnik Novog doba navodi kako bi nadležni faktori morali što hitnije i obilnije pomoći stanovništvu sa sjemenom prosa, ne samo u Rastoku, već i Jezeru. Kiša je nanijela i ogromne štete na brdskim njivama i uzrokovala propadanje pšenice. „Ne stigne li za vremena obilna pomoć u sjemenu prosa, dojduća će zima nadmašiti u žrtvama od gradi prošlu, u tom pogledu tako obilatu godinu, piše novinski dopisnik.
Početkom lipnja 1920. prolom oblaka u svega dva sata poplavio je Vrgorsko polje i Rastok koji su tada bili zasijani kukuruzom i prosom, dok je tuča oštetila nasade duhana i vinove loze. Takvo nevrijeme nisu zapamtili ni starci od 90 godina starosti, a novine podsjećaju kako se pred početak rata počeo probijati odvodni tunel kako bi se voda iz Jezera odvela u Baćinska jezera i to troškom koji je dvadeset puta manji nego šteta koja je u ovoj poplavi nastala samo u dijelu polja koji pripada području Dusine.
U rujnu 1922. godine, „nezapamćeni pljusak kiše“ kroz jedan „zakopao je milijune žita“ u Jezeru i Rastoku. Uništeni su nasadi kukuruza i prosa, najviše su stradali vrgorsko selo Dusina i neretvanska Pasičina, a usjevi su propali i u Plini i Strugama. Između 1920. i 1922. bila je to četvrta poplava, a šteta je ovoga puta procijenjena na 10 milijuna kruna. „Glad i čemer“ kobna su pjesma po našim selima „gladnima i bez kruha“, pišu tada u Vrgorcu.
Krajem lipnja i početkom srpnja 1926. jake kiše poplavile su Vrgorsko polje (Jezero) pa je oko 2.000 hektara zasijanog polja ostalo pod vodom. Novo sijanje prosa nije bilo moguće jer je narod ostao bez sjemena.
U ljeto 1934. poplava je uništila ljetinu u Jezeru i Rastoku. Novine pišu kako se posljedice te nesreće ne mogu ni opisati jer je ovdašnji svijet uz redovitu neimaštinu pao u krajnju bijedu. Pozvane su nadležne vlasti da pomognu seljacima da „iznesu živote kroz ovu tešku zimu“.
Zbog jakih kiša i otapanja snijega na Biokovu, u travnju 1958. godine izlili su se izvori u Vrgorskom polju, Bunini i Rastoku. Vodena masa preplavila je Buninu u dužini od preko pet kilometara, a čitavo područje bilo je zasađeno vinovom lozom, nad kojom je vodostaj narastao na preko 15 metara. U Rastoku se voda mjestimično popela iznad dvogodišnjeg maksimuma te je poplavila vinovu lozu i pšenicu.
U veljači 1969. nezapamćene kiše poplavile su preko 2.000 hektara obradivih površina u vrgorskim poljima. Poljodjelske kulture bile su mjestimično prekrivene poplavnom vodom visokom 12 metara. U Kokorićima se izlila estavela Betina i to selo odsjekla od Vrgorca pa su mještani do Vrgorca mogli doći samo preko brdskih putova prema Ravči. Spašavane su bačve vina i krumpiri. U Draževitićima su u gotovo svakoj kući izbili izvori vode koju su mještani izbacivali vani motornim crpkama. Selo Umčane odsječeno je od Vrgorca jer su vode Matice prešle preko mosta.
Još jedne nezapamćene oborine pale su sredinom listopada 1976. godine zbog čega se u trenu izlilo na tisuće potoka i bujica sa biokovskog područja, među kojima i rijeke Betina i Matica. Poplavljeno je više od tisuću hektara zemlje, a kukuruz je ostao neobran. Mostovi na Lukavcu i Podvinju su prekriveni vodom pa je promet sa Draževitićima, Umčanima i Pločama prekinut. Za hitne potrebe mještani su se služili trupicama. U Dragljanima je izbio izvor Žiljin i poplavio konobe u kojim se nalazilo netom spremljeno vino. Poplava u vrgorskom kraju odnijela je i ljudski život. 33-godišnji Ante Bulog sin Križana, otac dvoje malodobne djece, vozio je 17. listopada traktor „Agria“ putem Kotezi – Kokorići. Odnijela ga je bujica kod mosta u Kokorićima, čemu su svjedočile dvije pastirice.
Nove poplave dogodile su se 7. studenoga iste godine i prekinule promet iz Vrgorca prema Draževitićima, Umčanima i Kokorićima. „Propale su nade poljoprivrednika da će spasiti barem dio neobranog kukuruza i duhana“, zapisao je izvjestitelj Slobodne Dalmacije.
Velika poplava polja Rastok dogodila se 1979. godine.
Krajem 1982. u Dragljanima je izbio Žiljin, čije su vode nizvodno u Bunini i Jezeru uzrokovale velike poplave.
Zbog snažnih kiša krajem prosinca 2000. godine iz podzemlja se na površinu izlila podzemna rijeka Betina u Kokorićima i stvorila poplavu kakva se nije zapamtila 17 godina. Selo je bilo odsječeno od Vrgorca pa se komunikacija održavala čamcima na relaciji od Vanika do Milave. Selo je više od jednog tjedna bilo odsječeno od ostatka svijeta što je otežalo dopremu namirnica, odlazak u školu i na posao.
Poplava Bunine, Jezera i Rastoka iz prosinca 2020. godine jedna je od najvećih u cijelom stoljeću.
Branko Radonić
