Kada sam nedavno doveo gošću u obilazak Kâve, jedva smo se provukli do objekta jer su skalini i okoliš vodospreme potpuno zarasli u šipak, trn i bršljan. Opao mi je obraz! Zato sam 6. i 7. veljače sve očistio, pa je pristup sada slobodan za svakog ljubitelja povijesti našega grada. Sad se lijepo vidi kakvo su graditeljsko čudo ostavili tadašnji vrsni klesari i drugi majstori.
Kâva je hidrotehnički objekt smješten iznad zapadnog ulaza u Vrgorac i, što se mene tiče, a i svih Vrgorčana koji o njoj išta znaju, spomenik je nulte kategorije! Ima raznih akumulacija vode po Vrgorskoj krajini i cijeloj Dalmaciji, ali ova se ističe svojom veličinom i trudom unesenim u njezinu izgradnju. Ipak, zamišljena je da vodom opskrbljuje jedan gradić.
Izgrađena je 1929. godine i sastoji se od zaravnjene površine s padom straga, vodospreme od šest bazena sprijeda i česme na Korzu. Služila je kako bi se tijekom zimskih mjeseci prikupljala i akumulirala kišnica i potom cijevima dovodila do česme. Njome je uvelike podignut standard Vrgorca u pitanju vodoopskrbe jer se dotad često događalo da u ljetnim mjesecima dobar dio sarnača/bunara u Vrgorcu presuši, pa se po vodu moralo ići na Paklinu, u tamošnji duboki austrijski sarnač/bunara.
Za izgradnju Kâve bio je najzaslužniji Vrgorčanin Krunoslav Musanić, tadašnji Generalni inspektor voda za Dalmaciju i Crnu Goru sa sjedištem u Splitu. Musanići su ogranak plemena Mušan čiji su članovi u 19. stoljeću počeli nositi novo prezime koje im je u početku bilo nadimak.
Doprinos Krunoslava Musanića ovom hidrotehničkom zahvatu zapisan je i na spomen-ploči na kojoj piše da je Kâva izgrađena njegovom „brigom i upravom.“ Objekt je otvoren u rujnu 1929. blagoslovom česme na Korzu kojemu je prisustvovalo više od tisuću ljudi. Ploča je davno vandalizirana, odnosno njezin dio koji spominje ime jugoslavenskog kralja Aleksandra I. Usmena predaja kaže da je to učinio neki talijanski vojnik tijekom Drugog svjetskog rata.
Zbog zuba vremena i neodržavanja, pojedini zidovi Kâve su se urušili, metalna vrata koja štite ulaz u vodospremu su čitava, ali otvorena pa sam ih zakračunao dvama katancima (kad nadležnim zatreba poklonit ću im i ključeve i katance), dok je donji dio skalinade skraćen za dva skalina kada je davno uređivan ulaz u gornji dio Ercegova sela. Isto tako, objekt je zarastao u višegodišnju vegetaciju koja je na puno mjesta izbila fuge. Ali bez obzira na to, Kâva se ususret svome stotom rođendanu 2029. godine jako dobro drži, pa je sveobuhvatna obnova, koju itekako zaslužuje, svakako moguća. Najvažnije je konzervirati objekt, a ponovna aktivacija njezine vode za, na primjer, zalijevanje javnih površina je također opcija, iako nije nužno jer je česma na Korzu još od 70-ih godina spojena na gradski vodovod. Kâva, kao i park i kule, je nešto po čemu smo originalni u Dalmaciji, ona je simbol velikog truda predaka i preživjela je sto godina. Obnovimo je za sljedećih sto!
Branko Radonić
