Nakon 16 godina ponovni susret s putnim dnevnikom Mate Šimunovića zvanog Svjetski, vrgorskog globtrotera sa Stilja (1900. – 1969.). Izložen je povodom 10. obljetnice Festivala “Mate Svjetski” u Vrgorcu. Radi se o prvorazrednom arhivskom dokumentu koji je bio u mojim rukama nekoliko ključnih dana u ljeto 2008., zajedno s brojnim fotografijama i bilježnicama Matine autobiografije koje sam prolistao stotinu puta. Imao sam tu sreću da se sva ta građa kratko nalazila kod Matina rođaka, moga pokojnog susjeda Slavoljuba Maršića. Danas za Matu svi znamo, ali prije dva feljtona koje sam nakon tog dragocjenog istraživanja napisao i objavio u tadašnjim Vrgoračkim novinama, Vrgorcem je samo stidljivo lebdjela legenda o tom čovjeku, bez čvrstih činjenica. Često je bio i predmet ismijavanja jer mu nisu vjerovali da je kroz 17 godina prešao 360.000 kilometara kugle Zemaljske.
Možete samo zamisliti moje istraživačko oduševljenje kada sam te materijale prvi put ugledao. Kao da mi je netko otvorio škrinju sa zlatom iz neke potonule španjolske galije. Uslijedio je dvodijelni feljton u Vrgoračkim novinama u jesen 2008., a ta dva broja novina s tekstom o Mati su bila daleko najprodavanija. Takav interes je bio očekivan jer od Matine smrti 1969. nitko nije posvetio ni slova Mati ni njegovim avanturama, a i prije smrti – od povratka doma – gotovo ništa. Sve ostalo – dokumentarac, novinski članci, knjiga, festival – uslijedili su nakon izlaska tih feljtona. Ali od svega što se u međuvremenu dogodilo meni je i dalje najdraži onaj trenutak kada sam prvi put na svom stolu otvorio taj putni dnevnik s tisućama pečata i autograma i krenuo na tom dubokom izvoru utaživati svoju istraživačku žeđ i slagati priču o jednom jedinstvenom putovanju koju svi danas dobro poznajete. Mate Svjetski neće biti zaboravljen.
Branko Radonić
