Nakon što je Grad Vrgorac propustio prizemlju zgrade Režije u parku dati kulturnu namjenu (u smislu galerije), već uređuje područni vrtić, prilikom čega je uništio više od stoljeća stare austrijske ulazne stube, po pitanju Pervanovih kuća planiraju se donijeti daleko dramatičnije i dugosežnije odluke, također usmjerene protiv kulturne baštine Vrgorca i opće povijesne vizure vrgorskog Korza, a posljedično i identiteta ove zajednice.
Naime, pred vijećnicima Gradskog vijeća Vrgorca na 18. sjednici 28. svibnja naći će se točka naslovljena „Prijedlog Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine oznake k. č. 1012 k. o. Vrgorac I“. Iza toga neodređenog, bolje rečeno tajnovitog imena krije se prodaja Pervanovih kuća, kompleksa ruševnih zgrada na Korzu izgrađenih u drugoj polovici 19. stoljeća u kojima je 1899. rođen prijeratni načelnik Vrgorca Ante-Tonko Pervan. Njih je gradska uprava predvođena bivšim gradonačelnikom Antom Pranićem kupila 2020. godine od nekoliko vlasnika za iznos od 1,03 milijuna tadašnjih kuna. Međutim, gradska uprava na čelu s Pranićevom nasljednikom Milom Hercegom nije pokazala volju, želju ni kreativnost da te zgrade konzervira, povijesno vrednuje i potom u njima smjesti kulturne ustanove Tinova grada od kojih nijedna nema riješeno stambeno pitanje već životare po vlažnim, mračnim, ruševnim i nimalo reprezentativnim prostorima uzduž Vrgorca. A neke, poput muzeja, uopće i ne postoje, što je samo po sebi tužno za jedan grad u 2024. godini, ali to je druga tema.
Sukladno prijedlogu Odluke o raspisivanju javnog natječaja, koja je s materijalima za sjednicu poslana gradskim vijećnicima (7 vijećnika NLM-a i 6 vijećnika HDZ-a), oni bi većinom glasova trebali ovlastiti gradonačelnika Hercega za raspisivanje natječaja o prodaji terena Pervanovih kuća površine 1083 četvorna metra po početnoj kupoprodajnoj cijeni od 177 tisuća eura, sukladno Procjembenom elaboratu tržišne vrijednosti nekretnine koju je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Leko. U sklopu Odluke nalazi se i Idejno rješenje za građevinu „Centar za posjetitelje Vrgorac“, odnosno zamišljeno je da zainteresirani kupac kupi cijeli teren s nekoliko Pervanovih kuća, među kojima dominiraju dvije prednje uz cestu, i onda tu manju kuću prepusti Gradu Vrgorcu kako bi je ovaj dao na korištenje Turističkoj zajednici.
Nije navedeno što bi potencijalni kupac trebao napraviti s većom Pervanovom kućom i okolnim prostorom, a u kuloarima se govori o stambenoj zgradi, međutim, člankom 8. Prijedloga Odluke kupac je prilikom izrade projektno-tehničke dokumentacije te nastavno same izgradnje nekretnine na katastarskoj čestici obvezan izgled istih prilagoditi okolnom prostoru i tradicionalnoj arhitekturi, a parametre toga Grad Vrgorac bi utvrdio posebnim aktom. Problem te točke leži u činjenici da gradonačelnik predlaže Gradskom vijeću Odluku o prodaji nekretnine prije nego što bi zainteresirana javnost bila upućena kakav se to akt o izgledu pročelja zgrade planira donijeti i njime obvezati kupca/izvoditelja radova. Izostanak transparentnosti vidljiv je ne samo tu, već i u činjenici da javnost unaprijed nije bila obaviještena o namjeri Grada Vrgorca da proda Pervanove kuće, već bi se za sve trebalo doznati onda kada prvi bageri dođu na gradilište, po dobroj staroj praksi dosadašnjih gradskih vlasti u Vrgorcu.
Proteklih desetljeća vrgorska materijalna kulturna baština temeljito je devastirana, a sve je opravdano napretkom. Uništen je zapadni ulaz u Vrgorac kroz Ercegovo selo, devastiran je Put Pakline i zgrada Režije u parku, sam Korzo i brojne druga lokacije. Preostala baština koja još i stoji, kao npr. Gradina i turske kule, zapuštene su i uglavnom se ne održavaju. Među svima njima, Pervanove kuće spadaju u one malobrojne koji čine povijesnu vizuru Vrgorca nulte kategorije. Vidljive su na najstarijim fotografijama i razglednicama toga prostora koje potječu još s kraja 19. stoljeća i ne radi se tek o tamo nekim zapuštenim zgradama, kako se prema njima odnosi gradska vlast.
Ono što treba naglasiti da nitko nije protiv napretka, ali smo istovremeno i za zaštitu postojeće materijalne kulturne baštine u njezinom izvornom obliku, a ne da se zgrada ruši i onda lijepljenjem kamena na betonsku građevinu fingira “tradicionalna arhitektura”. Za pozitivan primjer uzmimo Elezove kuće u kojima bi jednoga dana trebala niknuti Kuća Dalmatinskog pršuta i vina. I one su bile gotovo u cijelosti ruševine, ali nisu uništene, već su obnovljene s ciljem da jednoga dana budu reprezentativna točka vrgorske materijalne kulturne baštine. Nema razloga da cijeli kompleks Pervanovih kuća ne doživi istu sudbinu, pogotovo kada znamo da su danas u boljemu stanju nego su bile Elezove kuće prije početka njihove obnove.
Apeliramo zato na vijećnike Gradskog vijeća Vrgorca da na sjednici 28. svibnja odbiju prijedlog gradonačelnika Mile Hercega i time sačuvaju i ono malo materijalne kulturne baštine koja je još preostala u Vrgorcu. Odnosno, nadamo se da će parlament Vrgorca svojim glasovima skrenuti smjer sudbine Pervanovih kuća od stambeno-poslovnih u kulturne. Poštovani vijećnici, ukoliko želite da sutra vaša djeca i unuci od vas naslijede ono što ste vi naslijedili od svojih predaka, onda imate jedinstvenu priliku na sjednici oboriti prijedlog kojim će jedna stoljetna zgrada nestati, a izgled Korza biti promijenjen zauvijek.
Kako bi se Pervanove kuće sačuvale, Društvo prijatelja vrgorske starine će Ministarstvu kulture i medija uputiti zahtjev za donošenjem rješenja o njihovoj preventivnoj zaštiti, odnosno da se zgrade i cijeli teren na kojemu se nalaze uvrste u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kako bi dobile svojstvo zaštićenog kulturnog dobra.
Branko Radonić
1. Vrgorčanin
2. Predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine
