U selu Dragljane, tik do Napoleonove ceste i blizu granice s Kozicom, smještena je česma starog izvorišta pitke vode zvanog Crnogošće. Narodna predaja i pojedini povijesni izvori govore o lokalitetu još u osmanlijskom razdoblju, a izvorište je uređivano tijekom francuske uprave u Dalmaciji početkom 19. stoljeća kada je građena Napoleonova cesta kroz vrgorski kraj. O potrebi uređenja izvora govorilo se na sjednicama Dalmatinskog sabora početkom 20. stoljeća. Izvor je to koji je napajao mještane okolnih mjesta i nebrojene putnike i njihove životinje. I danas, nakon prohujalih stoljeća, svježa, hladna i ukusna krška voda s planine Mihovil spušta se do česme.
Austrijske karte iz 19. stoljeća Crnogošćem ponekad nazivaju prostor ispod Sedre gdje izvorište nastaje, ali uglavnom se to ime odnosi na prostor uz cestu gdje se nalazi česma. Voda je očito stoljećima tekla pravcem od izvora do ceste, a tek će neka buduća povijesna istraživanja pokazati kada je prvi put uređivan kanal od izvora do česme i koliko često se to izvodilo. Ono što danas znamo jest da je kanal 1925. uredio Jakov Majstrović pok. Mate-Mateše. Prema riječima bivšeg predsjednika Mjesnog odbora Dragljane i novinara Igora Majstrovića, inače njegovoga unuka, Jakov Majstrović je između dva svjetska rata bio nadlugar kojemu je okoliš Crnogošća bio radno mjesto. S obzirom da se radilo o državnoj šumi koju je imao obvezu čuvati od potencijalnog grabeža, svaki dan je s puškom na ramenu obilazio cijeli posjed, a koji tada nije izgledao kao danas, već je bio obrastao pitomom dračom. Sam izvor lociran je nešto sjevernije prema Mihovilu, poviše lokaliteta Sedra.
Iz priča starijih, pogotovo oca Ivana, Igor je čuo kako je djed Jakov uredio prostor oko izvora 1925. godine. Od kaptaže je proveo cijevi do jednog svog komada zemlje koji se nalazio nedaleko Crnogošća. Tu je napravio vrt, sadio povrće, podigao i mali rasadnik. Nakon toga je organizirao akciju mještana da se voda dovede na cestu i to preko njegove zemlje. Izgradili su kanal od crvenice i kreča koji je sa strane bio obzidan pločama, a njima je bio i pokriven. Zapisi kažu da su ljeti po vodu na Crnogošće dolazili i mještani Poljica Kozičkih, Stilja, Zavojana i Dugih Njiva. Voda je tim kanalom tekla od 1925. do 1962. godine, kada su ga biokovski potresi oštetili na više mjesta, svjedoči Majstrović.
Kanal je stajao zapušten sve dok pokojni Vito Radalj, inače Igorov susjed, nije pokrenuo inicijativu da se Crnogošće ponovno obnovi. – Tražili su to i drugi, ali on se najviše zauzeo, kaže. Pa je zajedno s Milanom Ančićem, koji je bio njegova rodbina, dogovorio sa šumarima da se razrušeni kanal očisti i da se u njega uvuče plastična cijev. Za tu namjenu instalirano je više od 300 metara cijevi pa se voda više nije gubila već bi direktno s izvora kroz kanal dolazila do česme na cesti.
Igor Majstrović je nastojao da se taj prostor oko česme uredi i naspe pa je u projekt uključio sve koji su mogli pomoći. Tonći Kurilj je pomogao materijalom i strojevima, a 2007. mještani su betonirali put od česme u pravcu izvora. Nedo Vuković i Miro Vuković su 2009. izgradili rešetku i šaht i poklopili ih klesanicom iz 1925. koju je kasnije netko ukrao, ali je šaht ostao i vode je bilo.
Također, u blizini česme Igorov djed Jakov je sagradio kapelicu i posvetio ju je Svetom Anti. Stare austrijske karte pokazuju da je tu i ranije stajala kapelica, ali nam nije poznato što je s njom bilo. U svakom slučaju, Jakov je na istom mjestu izgradio novu ili obnovio staru, možda i prema svojem sjećanju ili sjećanju starijih. S protekom vremena dosta je propala i Jakina kapelica, kako su je inače zvali, pa ju je u život vratio Joško Jović. On je imao osobni motiv za taj projekt jer se kao branitelj zavjetovao da će je obnoviti ako se vrati iz Domovinskog rata. Tako je na koncu i bilo.
Višak vode s česme na Crnogošću je pomoću cijevi postavljene ispod ceste završavao u bazenu koji je smješten s druge strane prometnice. Iz njega se pojila stoka, a voda iz bazena spuštala se u vrt kod šumarske kućice. Igor se sjeća da je mještanka Stana Radalj tu proizvodila sadnice koje je šumarija prodavala. Djeca iz Dragljana su u bazenu učila plivati iako je bio dug možda četiri zaveslaja. Bazen je imao pad i na kraju skaline. Djeca bi tu skočila, malo plivala i nagutala se mutne vode, ali to je bio veliki gušt. Bazen je zasut 1974. kada je Poduzeće za ceste iz Splita moderniziralo Napoleonovu cestu. Vjekovna prometnica je prolazila odmah kraj česme, a kako je zavoj bio opasan i ljudi su stradavali, on je ispravljen.
Inače, tijekom posljednjih uređivanja, ispod izvora na Sedri izgrađen je bazen i tu se voda skupljala, ali u bazen se moglo ući. To je područje bilo kultno mjesto za izletnike jer je bilo vode i šume.
Tema uređenja Crnogošća ponovno se aktualizirala zadnjih desetljeća, a posljednji put 2009. godine kada je kroz suradnju Mjesnog odbora Dragljane i Hrvatskih cesta – Ispostava Split rađeno na projektu uređenja izvorišta. Načelna ideja bila je da se kroz projekt poštuju postojeće granice i maksimalno smanji predmet zahvata kako bi se zadržala izvorna ljepota i funkcionalnost izvorišta. Projekt međutim nije realiziran.
Uz značaj koji izvor ima za povijest i stanovništvo zapadnog dijela Vrgorske krajine, ovo izvorište se sve više pojavljuje u planovima Grada Vrgorca i Turističke zajednice grada Vrgorca za razvoj ruralnog turizma i cikloturizma gdje su mjesta poput Crnogošća vitalno važna na trasama biciklističkih staza. Unutrašnjost Dalmacije nema mnogo takvih točaka bogatih izvorskom vodom na biciklističkim rutama, pa je važnost Crnogošća time još veća, a pogotovo u ovom dijelu Vrgorske krajine kuda prolaze biciklističke staze iz Makarskog primorja i unutrašnjosti Dalmacije (uzduž Napoleonove ceste), kao i lokalne staze.
Na inicijativu Igora Majstrovića, Društvo prijatelja vrgorske starine je krajem 2021. predložilo Gradu Vrgorcu pokretanje projekta uređenja česme i izvorišta te izradu plana njegova gospodarenja. Da je sanacija izvorišta, kanala i česme hitno potrebna pokazuje ne samo zapušten okoliš oko izvora i česme, već i trenutno suha špina na česmi. Uz navedeno, predložili smo i suradnju u smislu postavljanja informativne ploče iz koje će se moći iščitati prošlost i važnost ovog dragljanskog izvora. Crnogošće je vrijedan izvor čiste pitke vode, koristan je mještanima i cikloturistima i ima bogatu povijest, štoviše važan je primjer vrgorske nematerijalne baštine. Sve su to razlozi zašto moramo urediti i obilježiti prostor oko izvora i česme te ga redovito održavati.
Branko Radonić
