Dana 6. prosinca 2022. u 92. godini života u Vrgorcu je preminuo Slavko Andrijanić zvani Ćato pok. Marka. Slavko je davnih godina u Vrgorcu vodio danas gotovo zaboravljenu ustanovu zvanu Narodno sveučilište Vrgorac. S njime je na tu temu 2013. razgovarao Branko Radonić i objavio članak u tiskanom izdanju Vrgoračkih novina. Ispod prenosimo taj tekst.
Istražujući za članak o poduzeću „Braća Rakić“, koji smo objavili u 46. broju Vrgoračkih novina, u jednom od zapisnika pronašli smo dvije riječi – „Sveučilište Vrgorac“ – a one su nas zainteresirale da više saznamo o ustanovi za koju su tek rijetki čuli, kamoli da znaju nešto više o njezinom djelovanju.
Spomenuto „Sveučilište Vrgorac“ bilo je zapravo Narodno sveučilište Vrgorac i postojalo je, prema nepotpunim podacima, od 1963. do 1974. godine, a njegov direktor bio je Slavko Andrijanić – Ćato, rođen 1931. godine u Grudama. O toj ustanovi danas su sačuvani tek rijetki i fragmentarni podaci, međutim dovoljni za inicijalnu rekonstrukciju njezina djelovanja. Bila je u rangu današnjih pučkih učilišta, ali sa puno raznovrsnijim i heterogenijim djelatnostima.
Ustanovu „Narodno sveučilište Vrgorac“ osnovala je Skupština općine Vrgorac, rješenjem broj 01-1868/1-1963. od 4. rujna 1963 godine. Ustanova je u Okružnom privrednom sudu u Splitu upisana 13. listopada 1969. godine, i to u registarskom listu broj 87, svezak V. ustanova. Raniji upis te ustanove bio je izvršen u registru ustanova Skupštine općine Vrgorac, na registarskom listu broj 4, stranica 4, svezak I.
Djelatnost Sveučilišta ležala je ponajviše na obrazovanju i prekvalificiranju odraslih građana, radnika, dakle na andragoškom principu. Održavali su se tako u prostorijama zgrade Braće Rakić tečajevi šivanja i krojenja na Bagatovim šivaćim strojevima s ciljem obuke nekvalificiranih radnika. Doškolovavanje se organiziralo preko Narodnog sveučilišta jer se tako moglo doći do sredstava za financiranje tečajeva od strane Zavoda za zapošljavanje. Sveučilište je organiziralo i koordiniralo tečajeve za polaganje vozačkog ispita, a koje je provodilo makarsko auto-moto društvo.
Osim toga, djelatnici Sveučilišta imali su kino-operatorsku djelatnost, pa su često puštali filmove u Vrgorcu i drugim selima. Vrgorac je imao stalni kino-projektor od 35 mm, dok su Dragljane i Veliki Prolog imali po jedan stalni projektor od 16 mm. Za ostala sela poput Dragljana, Rašćana ili Malog Prologa korišten je pokretni kino-projektor od 16 mm za čiji je prijevoz kupljen furgon. U kino djelatnosti posebno je bio angažiran Žarko Kurevija, ali i sam direktor Andrijanić, koji je zbog toga morao biti obučen za kinooperatora 1964. godine.
Pod Sveučilištem je djelovala i mjesna Limena glazba. Andrijanić je u organizaciji njezinoga rada surađivao sa kapelnikom Matom Brečićem iz Metkovića. Administrativne poslove na Sveučilištu obavljao je Vlado Vujčić.
Djelatnici Sveučilišta imali su na raspolaganju veliki magnetofon, pa su po zaduženju vršili usluge snimanja različitih skupova i sjednica.
U prostorijama Sveučilišta nalazila se i namještena kino sala koja je tada imala i parket. Bila je smještena na mjestu današnjeg kafića Schwabo. Tu je ranije djelovalo poduzeće „24. oktobar“. Pletiona, konfekcija i špuleraj su se ranije nalazili u prostorijama današnje trgovine Jake Jakičević. Na katu su bili smješteni ured, sud, te stan Srećka Buklijaša.
