Predstavljena monografija „Stoljeća vrgorskog vina i pršuta“

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Snimio: Jure Divić

Monografija „Stoljeća vrgorskog vina i pršuta“, autora povjesničara Branka Radonića predstavljena je u Gradskom parku u Vrgorcu u petak 24. lipnja na otvaranju 5. Dana Dalmatinskog pršuta i vina. Objavilo ju je Društvo prijatelja vrgorske starine u Biblioteci djela povijesne znanosti Vrhgorska, u izdavačkoj suradnji sa Centrom za kulturu i baštinu Grada Vrgorca, a sadrži kraći pregled povijesti vinogradarstva, vinarstva, svinjogojstva i pršutarstva Vrgorske krajine kroz posljednjih nekoliko stoljeća.

„Stoljeća vrgorskog vina i pršuta“ predstavili su lektorica izdanja i tajnica Društva prijatelja vrgorske starine Adriana Turić Erceg, vinogradar i vinar Dario Gašpar, direktor proizvodnje Mesne industrije „Braća Pivac“ i predsjednik Klastera Hrvatski pršut Darko Markotić te sam autor, Branko Radonić, predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine.

– Iznimna mi je čast večeras voditi predstavljanje knjige „Stoljeća vrgorskog vina i pršuta“ našega sugrađanina prof. Branka Radonića. Čast je poznavati i raditi uz ovakvu osobu jer Branko toliko stručno, predano i odgovorno pristupa svom poslu, svakom njegovom segmentu da su rezultati i plodovi toga rada i više nego vidljivi. Tomu svjedoči i činjenica da je nedavno dobio i nacionalnu historiografsku nagradu koja nosi ime poznatog povjesničara „Vjekoslava Klaića“, za promicanje povijesti i baštine svoga zavičaja, istaknula je Turić Erceg.

– Ova knjiga, samo prva u nizu, plod je njegova predanoga dugotrajnog istraživanja i ljubavi prema svom zavičaju. Ona je sustavan pregled koji otvara put istraživanju i drugih srodnih tema, a potpuno se temelji na stvarnim egzaktnim podatcima i znanstvenim metodama. Autoru su obrađene teme i privatno bliske jer je i sam od djetinjstva sudjelovao u životu i radu vrgorskog sela. Direktna i snažna veza s prirodom i korijenima neodvojivi su dio autorove osobnosti. Knjigu o povijesti vinogradarstva, vinarstva, svinjogojstva i pršutarstva Vrgorske krajine posvetio je svojim precima poljoprivrednicima. Ona je važan izvor podataka o navedenoj temi za sve one koje zanima povijest vrgorskoga kraja, posebice poljoprivrednike koji se bave navedenim granama, zaključila je profesorica Adriana Turić Erceg.

Vinogradar i vinar Dario Gašpar u svom je obraćanju publici istaknuo kako autora poznaje dugi niz godina.

– Upoznao sam ga jednom sasvim slučajno kad me nazvala Željka da jedan Branko Radonić mora u ići istraživati u dubrovački arhiv nešto vezano za povijest ovoga kraja, pa sam ga, vozeći vino, usput poveo. Tada mi je Branko natuknuo da želi istraživati povijest vrgorskog vinarstva, što je kasnije proširio i na svinjogojstvo i pršutarstvo. Dobro da je da imamo nekoga poput njega tko će istraživati sve ono što se dogodilo u prošlosti i to objaviti na jednom mjestu, da bi budući naraštaji znali što sve baštine. I danas ovaj kraj živi u suživotu s vinom, nema kuće bez vina, a isto tako i pršuta. Poznata je ona anegdota da kada se nije imalo što jesti, jeo se pršut, rekao je Gašpar.

– Nakon što sam uspio vratiti zlataricu vrgorsku u život, Branko me uputio na još neke sorte koje su postojale u ovom kraju i dao sam si truda i baš u njegovom rodnom selu pronašao plemke za pošip vrgorski za koji se nadam da će također biti vraćen u život. A to najviše zbog njega koji me naputio na vrijednost te loze. Ako on može sve ovo istraživati, onda bi i mi vinari trebali dati dio sebe u oživljavanju starih sorti. Neke će takve sorte uspjeti, neke neće, ali uvjeren sam da među njima postoje još neke vrijedne, a koje tek čekaju pravu valorizaciju. Ako su zlatarica i trnak došli na ovako dobar glas, ne vidim razloga da tako ne bude i sa ostalima, istaknuo je Dario Gašpar.

Direktor proizvodnje u Mesnoj industriji „Braća Pivac“ i predsjednik klastera Hrvatski pršut Darko Markotić rekao je kako je u proizvodnju pršuta, koja je u Dalmaciji poznata dvije tisuće godina, narod ovih krajeva unio svoje vještine i vrline i prenosio ih kroz stoljeća, sve do danas. Tu tradiciju preuzela je današnja velika proizvodnja pršuta u Vrgorcu i uspjela je utkati u modernu proizvodnju.

– Tu na prvom mjestu mislim na maksimalno iskorištavanje mikroklimatske posebnosti podneblja jer se u Vrgorcu bura, bitna za sušenje pršuta, i jugo, koje pršutu omogućuje da diše, izmjenjuju na način najpogodniji proizvodnji pršuta. Pršut se u Vrgorcu oduvijek razvijao kroz obitelji, nasljeđivanjem vrlina i vještina s koljena na koljeno. To mogu potvrditi i osobnim iskustvom. U obitelji smo uvijek tovili tri do četiri prasca, a svinjokolja i sušenje pršuta kroz djetinjstvo vam uđe u krv pa je to i razlog mog profesionalnog usmjerenja. Ono što znamo je da su se kroz 19. i 20. stoljeće razvila obiteljska gospodarstva koja su na ovom području nudila drugima usluge sušenja, ne samo u Vrgorcu, već i u primorju i neretvanskom kraju, dakle područjima koja nisu imala dobre uvjete za sušenje. Velika pršutana obitelji Pivac otvorena je 1995. i tad je proizvela 300 pršuta. Pokojni vlasnik Tonći Pivac je znao reći da je to za njega to tada bila najveća proizvodnja na ovom svijetu. Već 2004. proizvelo se 4.500 komada, što je za hrvatske okvire bila ogromna proizvodnja, a danas smo, dvije godine nakon otvaranja moderne pršutane, na 300 tisuća komada godišnje. Najveća proizvodnja pršuta u Hrvatskoj je upravo u ovom gradu. Zaštita geografskog podrijetla pršuta, pancete i pečenice na europskoj razini osigurat će našim proizvodima prisutnost na globalnoj sceni. Knjige poput ove omogućuju nam u svemu tome uvid u povijesni kontekst koji je izuzetno važan jer nam osvjetljuje mukotrpni rad, vještine i znanja naših predaka koje su prenesene na nas, a na nama je dužnost njihova prenošenja na globalnu scenu u budućnosti, rekao je Darko Markotić. 

Autor knjige Branko Radonić pozdravio je okupljene u Vrgorcu, gradu Tina Ujevića, gradu najvećeg vinogorja u državi i gradu najveće pršutane u jugoistočnoj Europi.

– Iz svih tih navedenih razloga mogli bih reći da bi se ova knjiga trebala sama napisati. Međutim, teško je pisati o povijesti onih djelatnosti o kojima nema puno pisanih tragova. U vremenu kada se ova povijest događala, rijetko tko je vodio računa o zapisivanju običaja i vještina, popisivanju pršuta, a da ne govorim da se te djelatnosti nisu fotografirale. Ljudi su se prije fotografirali samo kada je u pitanju bila neka svečanost poput vjenčanja. Kada uđete u istraživanje tih djelatnosti za koje je teško naći izvore u arhivima, onda se stoput zapitate što vam ovo treba i zašto se time bavite. Međutim, naprijed vas gura ono što nosite u sebi, a to je osobna obiteljska povijest i baština. Rođen sam u ovom području, a kroz djetinjstvo sam obitelji pomagao u bavljenju svim četirima razmatranim djelatnostima. Moji preci su svi bili poljoprivrednici, vinogradari, vinari, svinjogojci, pršutari. U prohujalim stoljećima skoro svaka obitelj Vrgorske krajine je uzgajala lozu i svinje. Čovjek je bio potpuno okrenut prema biljci i životinji. Vrgorac ima itekako bogatu povijest svih ovih djelatnosti. Arhivi nude više podataka za vinogradarstvo, a najmanje za pršutarstvo jer se ono nije posebno izdvajalo s obzirom da se svaki dio svinje za nešto koristio. Međutim svinje su se popisivale. „Stoljeća vrgorskog vina i pršuta“ je tek početak istraživanja, vjerujem da će neki biti inspirirani knjigom da donesu svoje fotografije, dokumente ili prenesu neka svoja znanja o tradiciji proizvodnje u vrgorskom kraju, rekao je autor.

Na kraju je Radonić dodao da je ova knjiga tek jedan od projekata kojim se bavi Društvo prijatelja vrgorske starine.

– To je udruga koju sam osnovao 2018. s glavnim ciljem da se o vrgorskoj povijesti progovara znanstveno. Ovaj kraj je prepun mitova i legendi, a vrlo malo se istraživalo. Država nije zainteresirana pomoći, time se moramo i trebamo baviti sami, a vjerujem da imamo snage za to, kao što imamo snage biti veliki vinogradari i pršutari. Ovdje prisutne kolege doprinosit će svojim radom i znanjem u vinarstvu i pršutarstvu, ja djelujem u znanosti, a svi zajedno doprinosimo da ova sredina bude bolja za našu djecu nego što je bila za nas u prošlosti kada se znanstvenim promišljanjem vrgorske povijesti nitko nije bavio, zaključio je Radonić.

Inače, predstavljanje knjige u Gradskom parku održalo se odmah nakon Svečane sjednice Gradskog vijeća Vrgorca povodom Dana Grada, pa su uz brojne građane i predstavnike javnog i društvenog života bile prisutne brojne delegacije iz susjednih gradova i općina, predstavnici cijenjenog pršutarskog grada Orique, predstavnici Vlade Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije te predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sa svojim savjetnicima.

Ostavite komentar

o društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana, prva organizacija ovakve vrste u Vrgorcu, osnovana radi sveobuhvatnog promišljanja i aktivnog djelovanja na istraživanju povijesti, skupljanju povijesnih izvora, zaštiti materijalne i nematerijalne kulturne baštine i očuvanju lokalnog kulturnog identiteta Vrgorske krajine. Društvo svojim aktivnostima potiče na osnivanje stručno-znanstvenih i istraživačkih ustanova (arhiv, muzej, institut…) ili njihovih podružnica na području Vrgorca koje će sustavno djelovati sa istim ciljevima.

O PORTALU

Portal Vrgorskestarine.hr pokrenut je radi informiranja javnosti o aktivnostima Društva prijatelja vrgorske starine, a pogotovo za popularizaciju povijesne znanosti i neistražene lokalne povijesti Vrgorca. Portal je u cijelosti volonterski projekt.

Prenošenje sadržaja s ove stranice dopušteno je samo uz pravilno navođenje i citiranje izvora.

Autor i urednik: Branko Radonić, prof.

pratite nas

OSTALI PROJEKTI UREDNIKA

najnovije vijesti

OSTANITE U TIJEKU S AKTIVNOSTIMA DRUŠTVA

Izjava o privatnosti – tekst