U Vrgorcu, kod spoja Ulice Tina Ujevića i Ulice Antuna Gustava Matoša nalazi se stambeni sklop Serdarove kuće poznatiji pod imenom Elezove kuće. Nekada se sastojao od tri objekta prislonjena jedan do drugoga, izuženog pravokutnog tlocrtnog oblika s dvorištima. Od ova tri nekadašnja objekta danas su ostala sačuvana dva. Elezove kuće su divan primjer pučke arhitekture, a pripadaju bogatoj građevinskoj aktivnosti u Vrgorcu s kraja 18. stoljeća. Sklop se razvijao i mijenjao sve do početka 20. stoljeća, a u njemu je živio posljednji vrgorski serdar Ivan Polić (1785. – 1851.).
Sredinom 70-ih godina 20. stoljeća novine su pisale o ruševnim Elezovim kućama u Vrgorcu. Iako nismo uspjeli pronaći potvrdu u arhivu, u Vrgorcu je ostalo sjećanje da je u ovim kućama 1875. godine prenoćio car Frane Josip I. tijekom boravka u našemu gradu.
Već u vrijeme pisanja ovog članka zgrade su bile u derutnom stanju i postojala je ideja da se poruše i na njihovom mjestu izgradi moderna poslovno-stambena trokatnica. Tako tipičan scenarij za Vrgorac, odnosno rušenje kulturne baštine, se srećom ipak nije ostvario, a kuće su obnovljene, doslovno iznikle iz pepela kao feniks i u njima će se narednih godina otvoriti Kuća Dalmatinskog pršuta i vina.
Zanimljiv je podatak u članku da je do Prvog svjetskog rata (vjerojatno do 1918., odnosno sloma stare Austrije) na kućama stajala ploča postavljena u čast boravka cara Frane Josipa I. Nadamo se da ćemo u arhivu pronaći i tekst sa te ploče, pa je možda jednog dana ponovno postavimo na objekt.
Ono će tek u budućnosti trebati razriješiti tiče se samog imena građevine. Trenutno se barata s dva imena – Elezove kuće i Serdarova kuća, ali u gore spomenutom članku iz 70-ih godina autor uopće ne spominje ime ove građevine, niti smo dosad igdje pronašli dokument koji o tome govori.
Branko Radonić