U zavojanskom predjelu Kasaba, iznad današnjeg zaselka Ančići stoji ruševna i u bršljan zarasla vjekovna kula koja je u vrijeme Osmanlija pripadala Cukarinovićima, jednoj od najpoznatijih vrgorskih muslimanskih obitelji onoga vremena. Nakon oslobođenja Vrgorca od Osmanlija 1690. godine nove mletačke vlasti su kulu dale Katoličkoj crkvi kao zahvalu za zasluge u borbi protiv Osmanlija. Ali crkva nikada nije ušla u posjed kule ni zemlje jer se tu naselio serdar Mate Ančić. Od njegovih potomaka se podno građevine razvijao današnji zaselak Ančići. U vrijeme osmanlijske i mletačke uprave kula je zasigurno bila značajan stambeno-fortifikacijski objekt koji se isticao u Zavojanima, a u njoj su Ančići stanovali još do prije šezdesetak godina. Za aktualni broj Makarske kronike posvjedočio je o tome Slavko Ančić, umirovljenik koji živi u Njemačkoj, ali stalno se vraća svome rodnom selu.
– Dobro se sjećam kule u vremenima kada je imala krov i kada se u njoj stanovalo. Sličila je turskim kulama u Vrgorcu, debelih zidova i kvadratnog oblika iako se danas teško što može uočiti jer je zarasla u bršljan. Mi smo je koristili do potresa 1962. godine kada je oštećena i više nije bila za stanovanje, kaže nam Slavko, inače veliki zaljubljenik u povijest svoga sela.
Cukarinovića ili Ančića kulu je nekada činilo prizemlje, dva kata i potkrovlje, te iako je danas uglavnom sakrivena pod raslinjem, ipak se mogu nazrijeti konture njezinih masivnih zidova i pojedini otvori. Zub vremena je zaista ostavio popriličnog traga na ovu građevinu, a Slavko Ančić kaže da su se krali komadi kamena s njezinih zidova. Iako je kula u lošem stanju, vrijedi podsjetiti da su ovako ruševne bile i Elezove kuće u Vrgorcu, ali one su ipak obnovljene i nedavno su dobile krov. Ančić je odlučan spriječiti daljnje propadanje baštine svojih pradjedova, pa koliko god može upozorava institucije i stručna tijela na stanje kule i skreće im pozornost na njezinu važnost za povijest Zavojana i cijele Vrgorske krajine. Zasad u svome upozoravanju nije imao uspjeha, ali odlučan je nastaviti svjestan što Zavojane gube ako se kula nastavi urušavati, a njezin kamen otuđivati.
– Nadam se da će se u sklopu projekata obnove kulturne baštine Vrgorca pogledati i prema Zavojanima i ovoj kuli. Živi sam svjedok kako je kula nekada izgledala i žalosti me njezino današnje stanje. Zato tražim da se kula prvo osigura kako se kamen ne bi krao, da se potom skine raslinje i izradi projekt obnove. Više nema vremena za čekanje, kaže Ančić.
Branko Radonić
