Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu smještena je na brežuljku iznad zapadnog ulaza u Vrgorac. S prekidima je građena od 1913. do 1921. godine, kada je i otvorena. Prethodno njezinoj gradnji vjernici vrgorske župe su na referendumu 1912. birali lokaciju. Bile su ponuđene dvije parcele, jedna na mjestu stare crkve (gdje crkva stoji danas), a druga kod groblja na Žbarama. Lokaciju na Žbarama podržavala je i struka ispravno ocjenjujući da će se Vrgorac širiti u tome smjeru. Vjernici su sa na koncu sa 87% glasova odlučili da se gradi na mjestu stare crkve koja je zbog toga srušena.
Godine 1913. u crkvu u izgradnji preneseni su posmrtni ostaci junaka Rade Miletića, a naknadno i svećenika fra Ivana Rozića koji je mučenički stradao tijekom osmanlijske uprave u 16. stoljeću. Crkvu je projektirao arhitekt Ćiril Metod Iveković, a gradnju organizacijski vodio župnik fra Jako Bartulović. Radove je otežavao Prvi svjetski rat, ali u godinama nakon rata je dovršena. Izvorni zvonik i njegov krov su nadograđeni nakon biokovskih potresa 1962. u vrijeme župnika fra Ivana Glibotića. Crkva je kompletno renovirana angažmanom župnika fra Ivana Jukića krajem 20. stoljeća.
