U izostanku muzeja ili neke slične ustanove u našemu gradu, zaštita pisane građe od zuba vremena, mišjih zuba, vatre i ljudskog nemara u potpunosti ovisi o volonterskom angažmanu pojedinaca.
Tako je bilo i u slučaju ove dokumentacije (vidi fotografiju) koja vremenski pokriva razdoblje prve trećine 20. stoljeća, a nešto malo i iz kraja 40-ih godina prošlog stoljeća. Uz osobnu korespodenciju, ovdje se mogu naći i dokumenti od javne i društvene važnosti vezani za jedno vrgorsko selo. Papiri su nađeni u kući koja je napuštena više od pola stoljeća i to uz pomoć potomka nekadašnjeg vlasnika, a kojemu će građa nakon sređivanja i skeniranja biti vraćena.
Sređivanje ovakve dokumentacije je naporan i fizički prljav posao jer se ista pronalazi na svakojakim mjestima, od tavana, starih ruševnih kuća pa čak i odlagališta otpada. Koga muče alergije, ovo nije aktivnost za njega/nju.
Da postoji ikakav muzej/arhiv/institut u našemu gradu, tko zna koliko bi se pisane i slikovne građe te predmeta naše lokalne povijesti dosad sačuvalo. Nemamo iluzije da je sve važno sačuvati, ali dio toga svakako jest.
Kako nemamo kulturnih ustanova, ključan je angažman pojedinaca i udruga poput Društva prijatelja vrgorske krajine u osvješćivanju građanstva o važnosti čuvanja dokumentacije i predmeta u svrhu istraživanja naše lokalne povijesti.
Mnogi od nas nailazili su na različitu dokumentaciju svojih predaka u starim i odavno napuštenim kućama. Važno je da se građa prikupi, selektira i od prašine očiste svi dokumenti i potom se spreme u papirnate ili kartonske fascikle (ne plastične košuljice jer se za njih papiri lijepe nakon nekog vremena; plastični albumi pogotovo unište fotografije) i na koncu spreme u neku kartonsku kutiju/ambalažu s poklopcem. Poklopac štiti od mehaničkih oštećenja prilikom rukovanja, a zadržava prašinu te svjetlo koje izbljeđuje dokumentaciju. Papirnata ambalaža od celuloze štiti dokumente od destruktivnog djelovanja kiselina jer je takva ambalaža lužnata, samim time prihvatljiva. Kutiju s građom treba sačuvati na nekom suhom i mračnom mjestu gdje ne postoji opasnost od vlage te visoke ili niske temperature. Za papirnatu građu idealna je temperatura između 13 i 18 Celzijevih stupnjeva. Ukoliko je moguće, građu bi za svaku sigurnost bilo korisno skenirati, pogotovo ako se radi o vrijednim tekstovima ili fotografijama.
Uz malo truda na jednostavan način možete za potomstvo i zajednicu u cjelini sačuvati pisani ili slikovni trag svojih predaka.
Branko Radonić
