Danas se navršava 76. obljetnica stradavanja Vrgorčana od četnika u Drugom svjetskom ratu. Dana 29. kolovoza 1942. godine, u sklopu protupartizanske operacije „Albia“ talijanska vojska dovela je u Vrgorsku krajinu nekoliko stotina istočnohercegovačkih četnika koji su se okomili na civilno stanovništvo naselja uz Napoleonovu cestu – Majiće, Dubravu, Dragljane, Vlaku, Kozicu i Rašćane. U četničkom divljanju stradalo je toga dana oko 150 Vrgorčana, raznih dobnih skupina i oba spola.
Nakon rata, za ovaj zločin se sudilo četničkom vojvodi Draži Mihajloviću u Beogradu, gdje su svjedočila i trojica Vrgočana. Jugoslavija je također poslije rata od Italije tražila izručenje talijanskog generala Marija Roatte, zapovjednika 2. armije, kojemu se na teret stavljaju brojni zločini protiv zarobljenih partizana, civilnog stanovništva i njegove imovine, pa tako i tijekom „Albie“, ali do izručenja nikada nije došlo.
Godine 2012., povodom 70. obljetnice stradanja Vrgorčana, povjesničar Branko Radonić i novinar Igor Majstrović izvršili su arhivsko i terensko istraživanje ovoga događaja i postavili izložbu fotografija, dokumenata i predmeta koji se tiču tog tragičnog 29. kolovoza 1942. godine, a koja je otvorena kao stalni postav u prostorijama Mjesnog odbora Dragljane. Na dvadeset i tri velike ploče i dva velika panoa prezentirano je gotovo 200 fotografija i pripadajućih dokumenata koji se izravno tiču ovih događaja.
Na otvaranje izložbe došlo je preko 150 naših građana, obitelji žrtava i svjedoka. Izuzetno dostojanstvenu ceremoniju otvaranja vodila je Željka Opačak, koja je uz predstavljanje govornika čitala i prigodne pjesme iz „Jame“ Ivana Gorana Kovačića, kao i pjesme vrgorskih svjedoka zločina. Prvi je govorio domaćin izložbe, predsjednik Mjesnog odbora Dragljane Igor Majstrović koji je istaknuo da je u pripremanje eksponata i sistematizaciju popisa stradalih potrošeno puno vremena i truda. Dodao je kako je izložba komemorativna, dokumentaristička, ali i animacijska, jer planiramo nastaviti istraživanja i prezentirati ih u dogledno vrijeme u obliku monografije o stradanju vrgorskog stanovništva od četnika. Također je rekao kako se ne mogu prihvatiti tendencije revitalizacije četničkog pokreta u Srbiji, koji je odgovoran za tolike zločine diljem Hrvatske.
Suautor izložbe Branko Radonić rekao je da se istraživanje nastavlja i dalje te pozvao sve svjedoke i članove obitelji stradalih mještana Dragljana s Dubravom, Vlake, Kozice i Rašćana da se jave ako imaju bilo kakva saznanja ili predmete koji se tiču događaja od 29. kolovoza 1942. godine. Nešto kasnije uslijedila su vrlo dirljiva svjedočanstva Branka Oršulića i Velimira Radalja koji su kao dječaci svjedočili pokoljima u Dragljanima. Bila su to svjedočanstva koja su mnogima natjerala suze na oči. Oršulić je skriven gledao kako mu ubijaju susjede u Dubravi, dok su Radalju pred očima ubili djeda, a ubili bi i njega da nije uspio pobjeći. Autor izložbe nastavljaju svoja istraživanja.
Stradanje Vrgorčana od četnika najveći je pojedinačni zločin na području Vrgorske krajine u Drugom svjetskom ratu. A taj rat je u našemu kraju uzrokovao ne samo ogromna ljudska stradanja i materijalne gubitke, već je prekinuo društvene silnice koje su se gradile stoljećima. Nakon rata Vrgorac više nije bio isti. I zato je i nama koje zanima starina Drugi svjetski rat izuzetno bliska tema.
