Nakon duge i teške bolesti napustila nas je profesorica hrvatskoga jezika Jasna Mladenka Sušac iz Vrgorca. Rođena 1953. godine u Ljubuškom, a diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Splitu 1979., cijeli je svoj radni vijek posvetila obrazovanju i odgoju naraštaja učenika u vrgorskoj osnovnoj školi.
Mnogi će je se danas sjećati po predanoj i nadahnutoj nastavi, a osobito po dodatnoj nastavi na kojoj je s velikim strpljenjem poticala učenike na stvaranje vrijednih pisanih djela, njegujući jezik i baštinu svojih predaka. Iz tih se vremena posebno pamti njezino mentorstvo učeniku-književniku Mati Vukoviću iz Prapatnica, kojemu je 1995. godine pomogla osmisliti i objaviti knjigu lirskih zapisa „Cipela od sedam ljubavi“.
Jasna Sušac sudjelovala je u radu brojnih smotri učeničkog stvaralaštva, od LiDraNa, na kojem je zapažen uspjeh ostvarila i radijska emisija o Tinu Ujeviću, do Nazorovih dana, Poj riči materinske, Josip Pupačić i ja, Moj svijet i mnogih drugih. Bila je i članica županijskih povjerenstava za natjecanja iz hrvatskoga jezika, u kojima je njezin stručni i pedagoški autoritet bio prepoznat i cijenjen.
Njezina aktivnost nije bila ograničena samo na školski rad. U jednom je svom tekstu zapisala kako bi u putovnicu svoga rada najradije upisala zvanje „putnik riječi“. I doista, iako mlađe generacije o tome možda ne znaju dovoljno, doprinos Jasne Sušac vrgorskoj kulturi bio je izniman. Od pokretanja književno-kulturne manifestacije „S Tinom u Vrgorcu“ 1991. godine, brzo se prometnula u idejnu i kreativnu nositeljicu brojnih kulturnih događanja posvećenih slavljenju pisane riječi velikog Tina Ujevića. Tu je svoju aktivnost prenijela i u Osnovnu školu Vrgorac te je u suradnji s tadašnjim ravnateljem Ivom Klincem 2000. godine pokrenula nacionalno značajan likovno-literarni natječaj „Tin i ja“. Na tom je natječaju do danas sudjelovalo nekoliko tisuća djece iz hrvatskih škola te inozemnih obrazovnih ustanova koje rade po hrvatskom programu. Bila je i članica prosudbenog povjerenstva književne nagrade „Mate Raos“ Matice hrvatske Vrgorac.
Sve su to činjenice koje se lako zaboravljaju u sredinama bez kulturno-znanstvenih ustanova koje bi se sustavno bavile vrednovanjem intelektualnog rada onih koji su cijeli svoj život bdjeli nad kulturom i identitetom svoga kraja.
Jasna Sušac bila je i autorica dviju knjiga. Prvu, „Za vjetrom – Prilog nastavi hrvatskoga jezika pri raščlambi pjesništva Tina Ujevića“, objavila je 2005. godine, povezujući, kao i mnogo puta prije i poslije, ono što joj je bilo najbliže – učiteljski poziv i Tina Ujevića. Nakon odlaska u mirovinu, 2019. godine, objavila je knjigu lirskih zapisa “Augustin – zvjezdana prašina djetinjstva”, posvećenu njezinim unucima, ali predanu svima nama, malima i velikima. U toj knjizi se vratila djetinjstvu svoga najdražeg pjesnika te ostavila zapis tihe, postojane ljubavi prema Tinu, njegovu djelu i jeziku na kojemu je ono napisano.
U toj se zvjezdanoj prašini djetinjstva danas može iščitati i njezin vlastiti trag: nježan, nenametljiv, ali trajan. Trag učiteljice i putnice riječi koja je znala da se najvažnije vrijednosti ne nameću, nego strpljivo slažu, poput zvjezdane prašine, u pamćenju učenika, u jeziku i u duši jednoga grada. Draga Jasna, hvala ti na svemu.
Branko Radonić
