Nakon više od sedam divnih godina djelovanja, Društvo prijatelja vrgorske starine zatvara svoju galeriju i višenamjenski prostor u prizemlju Doma svete Katarine (bivši samostan) na Pijaci, Ulica Pod Matokitom 2. Iz Provincije Služavki Malog Isusa u Splitu obaviješteni smo da cijelu zgradu planiraju prodati te da naš najam završava 31. listopada, dok će se fizička selidba odvijati tijekom studenoga. Gdje ćemo dalje, ne znamo.
Kada smo u jesen 2018. potpisali ugovor o najmu i preuzeli prostor, on je bio u vrlo lošem stanju. Uložili smo mnogo truda, novca i vlastitog rada kako bismo derutno prizemlje pretvorili u ugodan višenamjenski prostor. Sve sa ciljem da Vrgorac dobije mali hram svoje kulture. Cijelo vrijeme smo se borili sa svim tegobama koje doživljava jedna zgrada starija od 90 godina, ponajviše vlagom koja dolazi s okolnih gradskih ulica.
U prostoru je najviše bila zastupljena galerijska djelatnost, no ondje smo i predstavljali knjige, organizirali predavanja, održavali sjednice i okupljanja članova, dijelili blagdanski bakalar, gradili arhiv i još mnogo toga. Naše aktivnosti započele su u studenome 2018. otvorenjem izložbe „Od Jezera do polja“, koju je prvu večer posjetilo više od stotinu građana, a u narednim danima stotine učenika osnovne i srednje škole te polaznici vrtića i građani. Godine 2019., tijekom Dana Dalmatinskog pršuta i vina otvorili smo vrlo uspješnu izložbu „Vrgorska poljoprivreda nekad“. Galerija je u više navrata ugostila i naše male i velike umjetnike iz udruge Ars, dok je posljednja izložba otvorena krajem rujna ove godine, u sklopu Biklijade. Već godinama je tijekom Dana predškolskog odgoja i obrazovanja gostovala izložba radova polaznika našega vrtića. Tu smo predstavili zbirku „Tamo doli“, bajku „Vilu laticu“ i druga izdanja domaćih autora. U ovom smo prostoru, uz to, prikupili i značajan broj predmeta vrgorske baštine te izvora za proučavanje naše povijesti.
Zatvaranjem vrata na Pijaci, Vrgorac nakon više od sedam godina gubi svoju prvu i jedinu galeriju, a za nas u Društvu prijatelja vrgorske starine, kao najaktivnijoj udruzi iz polja kulture u Vrgorcu, počinje neizvjesno razdoblje. Ostajemo bez galerijskog prostora za izložbe, mjesta za predavanja i predstavljanje knjiga, bez mjesta za sjednice i sastanke, ali i bez prostora za čuvanje našeg arhiva. Također, prisiljeni smo ukinuti i tradicionalnu podjelu blagdanskog bakalara našim sugrađanima koju smo u kontinuitetu organizirali 11 godina, dakle još prije osnutka Društva.
Unatoč svemu, ponosni smo i zahvalni na svemu što smo zajedno postigli u proteklih sedam godina. Naša mala galerija pokazala je da Vrgorac ima i znanje i mogućnosti za ovakav oblik kulturnog života, u potpunosti volonterski, s ljubavlju, i uvijek usmjeren prema svim građanima.
– Zatvaranje naše galerije za nas je iznimno težak trenutak. Više od sedam godina živjeli smo s tim prostorom, udahnuli mu novi život, ispunili ga izložbama, susretima, predavanjima i radošću zajedničkog stvaranja. U njemu su se ispreplitale umjetnost i povijest, a svaka nova izložba bila je dokaz da Vrgorac zna, može i hoće. Bila je to prva galerija u Vrgorcu jer nikad dosad nijedna vlast nije osjetila potrebu da je osnuje u našemu gradu. Nažalost, gubitkom galerije ostajemo bez mjesta koje je bilo središte našeg djelovanja i to će se drastično odraziti na naš rad. Bez fizičkog prostora teško je nastaviti s programima koji su okupljali naše sugrađane i čuvali i istraživali vrgorsku baštinu. S velikim žaljenjem moramo odgoditi sve planirane izložbe i druge aktivnosti koje su bile u pripremi za sljedeću godinu, dok ne pronađemo novo rješenje. Unatoč svemu, ponosan sam na sve što smo ostvarili, zahvalan sam svim članovima Društva, volonterima, donatorima i našim sugrađanima koji su tijekom ovih godina stajali uz nas. Naša priča ovdje ne završava, ali jedno prekrasno poglavlje na Pijaci sada se zatvara, a na kraju najviše gubi Vrgorac i njegova zajednica, rekao je predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Branko Radonić.
