Prije nekoliko dana imala sam zadovoljstvo u Vrgorcu ugostiti skupinu novinara koji su kod nas stigli u sklopu studijskog putovanja uoči manifestacije Dani Dalmatinskog pršuta i vina.
U tih nekoliko dana prošli smo razne lokacije, od posjeta pršutani, vinogradima, outdor aktivnostima u polju, našim OPG-ovima, do povijesne šetnje kroz naš gradić uz vodstvo Branka koji ih je oduševio pričama o vrgorskoj baštini.
I dok se skupina s njim penjala na Gradinu, ja sam se s novinarkom Melita izdvojila jer je ona poželjela vidjeti našu župnu crkvu. Spuštajući se niz Kapovića selo prema crkvi već pri pogledu na zvonik, s Buninom i Rilićem u pozadini, naša golubica stvarno oduševljava. A kad je čula da je crkva posvećena Navještenju Blažene Djevice Marije, baš kao i njezina rodna crkva, znale smo da je neka simbolika ovog susreta u pitanju.
Crkva je bila otvorena, misa je upravo završila, ušle smo, uspjele smo se i pomoliti i odvojiti trenutak mira za dušu i malo prošetale crkvom. Nakon što sam ukratko ispričala priču o crkvi, između ostaloga pokazala sam joj kip naše svete Kate, a zapazila je i sliku koja stoji kraj njega, fotografiju trenutka blagoslova pape Frane koji se moli nad kipom, upravo tim kipom ispred kojega sada nas dvije stojimo. I naravno, uslijedilo je oduševljenje i pitanja koja su se sama nametala. Navečer sam joj ispričala priču koja ju je potpuno osvojila.
Naime, kad smo naručili izradu kipa svete Kate u radionici u Napulju, željeli smo da on bude vjerna trodimenzionalna interpretacija svetice sa slike koja se nalazi u našoj župnoj crkvi. No, unatoč trudu i znanju talijanskih majstora, kip nikako nije “hvatao” ono nešto, odnosno nije dočaravao mladost, blagost, ali i unutarnju snagu kojom slika zrači. Svi prijedlozi djelovali su kao da prikazuju ozbiljniju ženu u zrelijim godinama.
I tada mi je sinula ideja. Fotografirala sam lice i profil moje tadašnje pripravnice u Turističkoj zajednici, predivne djevojke Katarine Ćutuk. Naša lipa Katarina je u sebi nosila upravo to – jedrinu, mladost, blagost, čvrstinu, sve ono što smo željeli dočarati i uspjeli smo. Kip je napokon “oživio”. Mnogi za ovaj detalj ni ne znaju, ali zna njena mama Ineska Ćutuk pa sam sigurna da ona i danas, kad pogleda lice kipa svetice u našoj župnoj crkvi, na trenutak kao da u njoj vidi otisak svoje Kate.
Ali novinarku je oduševila još jedna anegdota. Kada smo odlazili na papinsku audijenciju 2016. godine radi blagoslova kipa, valjda ne znajući kako to obično ide, mi Vrgorčani nismo na papinsku audijenciju nosili samo pločicu s imenom kipa za blagoslov, već smo se lipo uprtili s cilim kipom svete Kate i donijeli ga Papi Frani u Vatikan na blagoslov. Iskreno, ni sama ne znam kako nam je to uspjelo jer to je vrijeme bilo vrijeme terorističkih prijetnji, uvođenja detektora metala na vatikanski trg, pretresa torbi, kad eto nas Vrgorčana s kipom. Mislim da nas samo u šoku pogledali “kud ćemo s tim”, a onda ga je papinska garda samo preuzela iz ruku naših vjernika i odnijela sa sobom. A onda… nikada neću zaboraviti prizor kipa naše svetice kao se počeo probijati iznad mase ljudi iz cijeloga svijeta na Trgu svetoga Petra sve do vanjskoga oltara, i oduševljenje vjernika koji joj mašu, pozdravljaju ili kleknu pokazujući izraze vjere i poštovanja.
Iskreno nismo ni znali kud će sad s njim, kad odjednom, eto naše svete Kate, postavljena na postolje tik do Pape, baš kao ukras na audijenciji kod Svetog Oca tog 20. travnja 2016. godine.
Ima nešto u nama Vrgorčanima, mali, zatajeni, ali i brda premještaju. I evo, tako se priča o našoj svetoj Kati iz malog Vrgorca nastavila širiti pa i kroz susret s novinarkom Melitom čije je srce odmah prepoznalo znakovitost ove priče. Za uspomenu sa sobom je, osim lijepih uspomena i sjećanja, ponijela molitvenu sličicu naše zaštitnice. Hvala joj od srca na prepoznavanju.
Željka Opačak
