Izašao je časopis ‘Premium Dalmacija’ za 2024. godinu, prilog ‘Slobodne Dalmacije’ na 140 stranica. Časopis prati značajne događaje, procese i pojedince u Dalmaciji kroz proteklu godinu. U njemu je objavljen i članak o predsjedniku Društva prijatelja vrgorske starine Branku Radoniću naslovljen „Vrgorac na fejsu svoju povist piše“ autora Mladena Nejašmića. Prenosimo ga u cijelosti.
Branko Radonić, čuvat baštine, prikuplja vrijednu arhivsku građu
Vrgorac na fejsu svoju povist piše
Brankovu ideju svojevrsnog virtualnog muzeja Vrgorca i okolice, objeručke su prihvatili njegovi sugrađani, koji ga neprestano zasipaju fotografijama i razglednicama iz prošlosti, a svaka je na svoj način neponovljiva
Piše: Mladen Nejašmić
Snimio: Ante Čizmić/CROPIX
Branko Radonić, tridesetdevetogodišnji zaljubljenik u baštinu svoga grada, objavljuje stare-nove slike iz života Vrgorca, i tako obogaćuje svakidašnjicu uspomenama iz prošlosti kraja u podnožju Matokita. On to radi smisleno, s ciljem…
– Kroz sličice društvenog života njegovih stanovnika, kreirajući jedan mali povijesni mozaik, stvaramo najveći album grada Vrgorca. Upravo je ta Facebook stranica, koja danas okuplja više od četiri tisuće članova, zamišljena kao virtualno mjesto okupljanja stanovnika cijele Vrgorske krajine i našeg iseljeništva. U tom smislu stara fotografija koja osvane na Facebooku, najviše vrijedi i najviše može dati samo ako je dostupna svim generacijama za istraživanje i uživanje u njenim detaljima koji štošta otkrivaju. Da je čamila u ladici prekrivena prašinom, neminovno bi nestala, a s njom i dio nama danas važnih informacija – veli Branko, kojeg ljudi stalno zaustavljaju na ulici i darivaju ga uspomena iz prošlosti koje pričaju priče.
– Posebno onda kad znamo tko je na slici i gdje je ona snimljena, pa kad takvu fotografiju objavite na društvenoj mreži, mnogi komentarima upotpune njen opis – vidno je oduševljen Branko sugrađanima koji su s velikim entuzijazmom prihvatili njegovu ideju „virtualnog muzeja Vrgorca i okolice“, zahvaljujući kojoj je do sada objavljeno više od tisuću fotografija! To je tek petina što digitalne, što opipljive prikupljene slikovne arhive. Najstarija fotografija Vrgorca seže s kraja 19. stoljeća, iz 1895. godine, a najstarija razglednica iz 1900. godine. Po tom pitanju, mišljenja je naš sugovornik, Vrgorac nije ništa manje važan dalmatinski grad od Splita, Zadra ili Dubrovnika. Time su se Vrgorčani pokazali kao najveći saveznici ovog vrijednog projekta, kojim će Radonić zadužiti generacije.
U vrijeme pojave tih prvih razglednica prije više od stotinu godina, Vrgorska krajina brojila je više od trinaest tisuća stanovnika, a sam grad ima ih je nešto manje od tisuću. Bio je tek peti po broju stanovnika u cijeloj toj krajini. Dolaskom Drugog svjetskog rata situacija se značajno promijenila: Područje Rašćana, Zavojana, Poljica i Kozice tijekom rata i poslije, a nakon biokovskog potresa 1962. godine i tro godine kasnije izgrađene Jadranske magistrale, te strelovite industrijalizacije – demografski kopni. Taj zapadni dio Vrgorske krajine u to je doba trajno depopuliran, ali zato istočni dio, zahvaljujući poljoprivredi i industrijalizaciji, prolazi proces unaprjeđenja i društvenog razvoja, a time je i odljev stanovništva u urbane sredine i inozemstvo – manji.
Sve su to važne karakteristike života u tom potplaninskom podneblju, iz čijih kamenih pora ovaj povjesničar izvlači najbolje.
– Bilo da su u pitanju fotografije, razglednice, povijesne činjenice…, ljude jednostavno sve zanima. Prva naša izložba, koja je, ajmo tako kazati, bila banalna, a riječ je o hidrotehničkom zahvatu u Jezeru u Vrgorskom polju i probijanju tunela 1935. s Baćinskim jezerima, pokazala se pravim pogotkom. To je bio pravi bum u gradu, privukli smo tako veliki interes djece i odraslih da ni sami nismo mogli vjerovati što smo napravili. Baš zato volim ovaj posao u kojem svih tridesetak članova društva, i to svakim novim danom, daju novi obol našoj povijesti, sadašnjosti, a nadam se i budućnosti. Sve su to fakti, materijalni dokazi, koji će trajno ostati u ovom gradu i nadam se, konstantno se nadograđivati – najveća je to želja ovog geografa, pisca, kroničara, povjesničara, kolekcionara, zaljubljenika u Vrgorac. U rodnu mu grudu.
