Ove subote u prepunoj dvorani Poduzetničkog centra u Vrgorcu predstavljena je nova knjiga Davora Jelavića pod nazivom „Nad kulom misečina“. Četvrto djelo autora Davora Jelavića, njegov je prvi povijesni roman za koji je inspiraciju crpio iz povijesnih događaja i obitelji koja je gradila srednjovjekovni Vrgorac.
Uz autora knjigu su predstavili Željka Opačak kao moderatorica te Adriana Turić Erceg koja je recenzirala roman te je govorila o Davoru kao autoru i ovom romanu s recenzentske strane, ali i o njegovim ranijim djelima. Recenzentica je, između ostaloga, istaknula kako je ovo djelo zanimljivo štivo i s jezičnoga gledišta jer obiluje stilskim sredstvima, radnjom, izvornim vrgorskim govorom. Važan segment je i topla, obiteljska priča te karakterizacija likova koje je Davor istančano oslikao pokazavši i svoju nadarenost za literarni i lirski izričaj. Sam autor govorio je o motivima i načinu nastanka romana. Predstavljanje je završeno njegovim stihovima “Ja san to šta jesan” zaželjevši uskoro da svjetlo dana ugleda i neka autorova zbirka stihova.
Promociju je na gitari glazbeno uveličala Davorova kći Ivanka Prusac.
Željka Opačak
Adriana Turić Erceg
Ulomak iz djela:
Sunce je već odavno zašlo za obronak Matokita i utonulo u još jedan svoj uobičajeni san. Lagani jesenski povjetarac puhao je s Rilića, donoseći mirise sa udaljenih morskih žala. Od crkve svetoga Stjepana, koja se nalazila u podnožju strme klisure, pa sve do zidina Jurjev Grada Vargorca na njezinu vrhu, dopirao je zvuk večernjeg zvona koje je pozdravljalo Kraljicu Neba. Na vrhu sjeverne četvrtaste gradske kule stajala je sredovječna žena stasa i ljepote poput gorske vile, zabrinuta pogleda puna iščekivanja uprta negdje daleko prema istočnom horizontu. Večernji povjetarac lagano se poigravao njezinom još uvijek njegovanom crnom valovitom kosom koja joj je dopirala gotovo do pola leđa. Njezino blago lice kao isklesano od najfinijeg bijelog mramora prvi se put zrcalilo uznemirujućom mirnoćom. Naizgled miran i ozbiljan pogled vojvotkinje puno je toga govorio. Vidjelo se da je zabrinuta, puna zebnje i iščekivanja, a i strah od svega toga nije bio daleko. Čekala je nekoga koga je voljela iznad svega, a koji bi svaki čas trebao doći.
