Prije točno tri godine otvorili smo izložbu fotografija „Od jezera do polja“, povodom 80. obljetnice probijanja odvodnog tunela u Vrgorskom jezeru 1938. godine. Radi se o najvećem hidrotehničkom zahvatu u vrgorsko-pločanskom kraju između dva svjetska rata čije su pozitivne posljedice vidljive sve do danas kada je Vrgorsko polje jedna od najobrađivanijih i najplodnijih poljodjelskih površina Dalmacije.
Dok su generacije stoljećima sanjale odvodni tunel koji će ih spasiti gladi, a njegovo lobiranje i gradnja potrajat će gotovo dva desetljeća, nevjerojatno je kojom se brzinom zaboravio taj silni trud uložen u projekt koji život znači, odnosno počeo uzimati zdravo za gotovo. Svjedoci i akteri tog vremena vjerojatno nisu ni pomišljali da bi jedan takav, stoljetni projekt tako lako mogao biti zaboravljen i današnjoj javnosti postati gotovo nebitan. Tako to bude sa sjećanjem na sve povijesne događaje i osobe koje ovisi samo o usmenoj predaji među stanovništvom. Ali verba volant, scripta manent – riječi lete, zapisano ostaje.
Terenskim i arhivskim radom marljivo smo prikupljali povijesnu građu (fotografije, dokumente, svjedočanstva) i prezentirali je građanima. Kroz izložbu koju smo otvorili u Vrgorcu, a kasnije i Staševici te Pločama prošle su stotine građana, a što je najvažnije, brojni učenici vrgorske i staševačke škole. Nakon toga počela se buditi svijest građanstva o projektu i tunelu Krotuša/Marićevac što se nastavilo kroz pojačani interes za obilaske tunela, pisani su članci, snimane reportaže, a sve se nastavilo i turističkom valorizacijom. Dakle, korist je višestruka.
Koliko samo ovakvih i sličnih događaja i osoba naše lokalne povijesti stoji zaboravljeno, skriveno u nepreglednim prašnjavim arhivima i obiteljskim zbirkama, a da pritom nismo ni svjesni da baštinimo toliko mnogo od njihova truda i zalaganja. Ovaj primjer najbolje pokazuje važnost sustavnog i institucionalnog istraživanja vrgorske povijesti, prikupljanja dokumenata, njihova izučavanja, analiziranja i prezentiranja putem dokumentacijskog centra, odnosno ustanove koja bi se tim poslom stručno bavila. Vrgorac za to još nije spreman, ali nadamo se da će lokalna zajednica jednog dana shvatiti vitalnu važnost takve ustanove za kulturni identitet ovoga kraja i povezivanje njezina stanovništva, odnosno da će konačno uočiti istinitost stare poslovice da je povijest učiteljica života. Jer Vrgorac ima itekako što za ispričati u štoriji, historiji Dalmacije!
Branko Radonić
