“Moram da vidim hrpe kamenja i vite kule gdje sam se rodio, kraj bogat historijom, a pogotovo nejasnoćama historije.“
Tin Ujević
Društvo prijatelja vrgorske starine djeluje već tri godine na području Vrgorske krajine i prva je organizacija ovakve vrste na našem području osnovana radi sveobuhvatnog promišljanja i aktivnog djelovanja na istraživanju povijesti, skupljanju povijesnih izvora, zaštiti materijalne i nematerijalne kulturne baštine i očuvanju lokalnog identiteta Vrgorske krajine. Neki od glavnih ciljeva našega djelovanja odnose se na poticanje osnivanja kulturnih institucija koje će istraživati vrgorsku povijest i čuvati lokalnu baštinu, kulturu i identitet. Zbog toga želimo dati svoje mišljenje o razvoju kulturne infrastrukture u Vrgorcu s nadom da će nas čuti na mjestima odlučivanja i uzeti u obzir prilikom izrade različitih strategija i planova.
Vrgorac ima status Grada gotovo 25 godina, ali da bi zaista i postao grad u pravom smislu te riječi, uz rad na gospodarskom napretku, važno je promišljati i o onom kulturno-identitetskom jer se oko njega homogenizira cijela zajednica. Samo Vrgorac svjestan sebe može biti bogat i napredan. Naša lokalna povijest je bogata, ali neistražena i u vremenima tranzicije, konstantnih društvenih previranja te političkih kriza i nestabilnosti, za postojanje lokalne samouprave uvijek postoji opasnost od neke brzoplete odluke odozgo koja bi na ovaj prostor ostavila dugoročne posljedice. Takvima smo svjedočili u prošlosti kada je Vrgorac puno puta bio na vjetrometini raznih političkih interesa, a koji nisu išli u njegovu korist, a na koncu ni u korist nacije.
Zato se moramo zapitati čime bi Vrgorac, uz gospodarske i prostorne razloge, jednog dana mogao opravdati svoju posebnost i dostatnost ako ne poviješću i originalnim lokalnim kulturnim identitetom i baštinom? A povijest, kulturu, baštinu i identitet njegova kraja čuvaju njegove lokalne ustanove. Samo one mogu biti brana stihijskim političkim odlukama s bilo koje strane koje samo jednim potezom pera mogu ukinuti i našu lokalnu samoupravu ili bilo koju instituciju, a što nam se kroz povijest konstantno događa. Zato postojeće, relativno slabe ustanove treba ojačati, nove osnovati i svima osigurati prostor, sredstva i kadrove za kvalitetan rad.
Nažalost, u Vrgorcu nismo imali previše iskustva s takvim ustanovama, odnosno kod nas se sve svodi na manifestacije, izložbe i predstavljanja knjiga. Iako je i to potreban dio javnog života grada, to nije tema ovoga osvrta. Zadatak stručnih ustanova o kojima govorimo je onaj tihi istraživački rad koji je u nas uvijek „trošak“, ali kada zagusti, onda se panično traga za nečim opipljivim što može poslužiti za najraznolikije svrhe, bilo da se radi o znanstvenim radovima koji su potrebni za neku strategiju, elaboratima bez kojih ne može proći aplikacija za europski natječaj, stručnim izdanjima za obrazovne ili reprezentativne namjene, a u krajnjoj liniji i za obranu institucije grada, njegovih ustanova i našeg načina života.
Zbog svega navedenog važno je sustavno raditi na jačanju infrastrukture koja uključuje stručne i profesionalne osobe, adekvatan prostor za rad i njegovu prezentaciju te stalno financiranje. Ne može se sve učiniti odjednom, ali treba krenuti u tom smjeru. I to odmah. Važno je to ne samo za Vrgorac, već u konačnici i za Dalmaciju i Hrvatsku.
Gradska knjižnica
Već ranije je odlučeno da će Gradska knjižnica Vrgorac biti premještana iz potpuno neadekvatnih prostorija u skladištu Doma sportova u prostrani drugi kat bivše zgrade društveno-političkih organizacija (tzv. komitet) izgrađene početkom 80-ih godina 20. stoljeća. Iako zgrada komiteta ima svoja prostorna ograničenja, za nadati se da će Gradska knjižnica biti prva kulturna ustanova u Vrgorcu koja će dugoročno riješiti svoje stambeno pitanje. Na ovoj lokaciji u najdužoj vrgorskoj ulici nazvanoj po Tinu Ujeviću, ispred koje se nalazi i prostrani trg, knjižnica će uz osnovni rad na brizi o knjižnom fondu od oko 18 tisuća naslova i posuđivanju knjiga moći organizirati radionice i izvoditi druge projekte (predstavljanja knjiga, tečajeve…), pogotovo one koji se tiču najmlađih čitatelja.
Kuća Dalmatinskog pršuta i vina
Godinama se ulažu znatni napori na uređenju tzv. Elezovih kuća koje zajedno s obližnjom ruševnom Mumina kulom čine zajednički kompleks. Riješeni su imovinsko-pravni odnosi, a zemljište zajedno s objektima preuzeo je Grad Vrgorac. Tu će svoje mjesto pronaći i Kuća Dalmatinskog pršuta i vina te uredi Centra za kulturu i baštinu Grada Vrgorca. Ideja je svakako za podržati jer će njezinom realizacijom Vrgorac dobiti inovativan kulturno-turistički proizvod, a istovremeno i riješiti pitanje smještaja jedne kulturne ustanove. Tu ustanovu mora voditi stručan kadar spreman za stalno učenje i inovativnost.
Gradska galerija
S obzirom da Vrgorac nema Gradsku galeriju, te nikad nije u mogućnosti ugostiti kvalitetnu izložbu slika, umjetnina ili fotografija, predlažemo da se ista uredi u prizemlju zgrade nekadašnjih ureda Režije duhana iz 19. stoljeća. Kako se radi o reprezentativnom prostoru veće površine smještenom u starom austrougarskom parku, smatramo da nema boljeg mjesta u Vrgorcu u ustanovu poput Gradske galerije. Slično je napravila Makarska kojoj Gradska galerija „Antun Gojak“ djeluje u povijesnoj zgradi koja predstavlja jedan od najznačajnijih graditeljskih spomenika 19. stoljeća na cijelom Makarskom primorju. Bi li u tom slučaju Gradska galerija bila samostalna ustanova ili pod nadležnosti Centra za kulturu i baštinu, o tome neka odluči lokalna samouprava.
Gradski muzej/Centar za istraživanje povijesti Vrgorske krajine
Grad Vrgorac nedavno je kupio kompleks Pervanovih kuća koje su pripadale obitelji međuratnog vrgorskog općinskog načelnika Tonka Pervana rođenog 1899. godine. Predlažemo da se u većoj zgradi uredi Gradski muzej ili nekakav srodan Centar za istraživanje povijesti Vrgorske krajine, a u manjem objektu smjesti turistički ured i info punkt za turiste. Trenutno nema boljeg objekta u cijeloj Vrgorskoj krajini za te dvije institucije.
Realizacijom ovog prijedloga Vrgorac bi značajno napredovao na polju razvoja kulturne i turističke infrastrukture. Jedna takva neovisna ustanova bi svojim projektima mogla značajno doprinijeti znanstvenom istraživanju (trenutno gotovo potpuno neistražene) vrgorske povijesti, arheologije, geografije, jačanju izdavaštva, čuvanju i zaštiti kulturne baštine i slično. U svemu tome bila bi naslonjena na europske i nacionalne fondove, u mnogo čemu vezana za znanstvene i akademske institucije hrvatske države i njihovu stručnu pomoć.
Interpretacijski centar Tin Ujević
Već duže vrijeme radi se na projektu osnivanja i uređenja prostora budućeg Interpretacijskog centra Tin Ujević na lokaciji Dizdarevića kule, za koju se pretpostavlja da je u njoj rođen Tin Ujević. Ovaj projekt će vjerojatno biti najveći zalogaj za lokalnu samoupravu, a država ne pokazuje prevelik interes za uključenje u njegovu realizaciju. A zašto bi i pokazivala kada mi ni na koji način svojim stručnim radom u polju kulture ne pokazujemo da zavrjeđujemo značajan državni novac za tu namjenu. Iako postoji izrađen izvrstan projekt i idejno rješenje Rodne kule Tina Ujevića, paralelno s njim ne izgrađujemo, ni kadrove ni projekte koji bi mogli biti nositelji takvog nacionalno važnog projekta.
Centar za kulturu i baštinu
Nakon što se konačno dugoročno riješi pitanje Centra za kulturu i baštinu, treba donijeti odluku i o načinu upravljanja vrgorskom kulturnom baštinu koja uključuje Gradinu, osmanlijske kule, Gradski park, polja stećaka, rudnik Paklina i drugo. Treba li se o njima brinuti stručni kadar Muzeja/Centra za povijest Vrgorske krajine, ukoliko se takav konačno i osnuje, a CKB se posvetiti daljnjom organizacijom kulturnih i društvenih događanja? Tko god zaista i preuzme taj zadatak, potrebno je izraditi plan i programa cjelogodišnjeg upravljanja i korištenja svih tih kulturnih točaka, kako za potrebe istraživanja, tako i za društvenu, turističku i drugu namjenu.
Na kraju, kao zainteresirana javnost zato dajemo svoje mišljenje, stav i prijedlog o ovoj temi, s nadom da će ih politička scena Vrgorca proučiti, o njima promišljati i uklopiti u svoje predizborne i postizborne programe.
Branko Radonić
