Nedavno sam, uz pomoć umjetne inteligencije, “preselio” strip junaka Zagora u vrgorsko okruženje. Iz nekog razloga računalo mu nije prepoznalo njegov prepoznatljivi obli tomahawk, pa mu je u ruci završila obična sjekira. Ali nema veze, slika je ispala izvrsno! Bilo bi super kada bi neki od današnjih crtača preselio Zagora kojom pustolovinom u Vrgorac 19. stoljeća. Bila bi to legendarna epizoda!
Duh sa sjekirom iz darkwoodske močvare – Zagor, moj je najdraži strip junak iz djetinjstva. Kontinuirano izlazi od 1961. u okrilju talijanske izdavačke kuće „Sergio Bonelli Editore“ iz Milana i upravo je u prodaji 722. broj. No, njegove su najpoznatije i po meni najbolje epizode one koje je nacrtao Gallieno Ferri (1929.-2016.) na temelju scenarija koji je pisao upravo Sergio Bonelli (1932.-2011.) pod pseudonimom Guido Nolitta. Počeo je kao klasični vestern, ali kasnije je pokojom epizodom rado zalazio i u svijet nadnaravnog, što mu je samo još više povećavalo popularnost. Iako je u Italiji najpopularniji Tex Willer, na području bivše Jugoslavije to je nedvojbeno Zagor.
Zagor je na području bivše Jugoslavije od 1968. izlazio u prijevodu u sklopu novosadskog „Dnevnika“, sve do 1990. godine. Objavljivan je kroz edicije „Zlatna serija“ i „Lunov Magnus strip“. Ali, ja sam bio premlad da me zakače izdanja „Dnevnika“. Odnosno, nakon što je Hrvatska postala neovisna, Zagor je 1994. nastavio izlaziti preko izdavačke kuće “Slobodna Dalmacija” iz Splita. Upravo su izdanja “Slobodne” ona u kojima sam upoznao Zagora, počevši od 7. broja kojega mi je jednog dana donijela mater, iako mi nije bio mrzak ni Tex Willer, dok su vršnjaci tada čitali i Dylana Doga, Nathana Nevera, Martina Misterya i druge. Od ostalih strip junaka kod nas je bio posebno popularan Alan Ford, ali on ne potječe iz „Sergio Bonelli Editorea“.
Nove epizode borca za pravdu Zagora i njegovog vjernog i uvijek gladnog prijatelja Meksikanca pod imenom Chico nestrpljivo su se čekale na jednom od tri tada postojeća kioska u Vrgorcu. Stripovi izlaze i danas, ali djeca ih manje čitaju, što je šteta jer su zakinuti za jedan predivan svijet mašte, junaka i pustolovina koji nas je oblikovao i pratio kroz odrastanje.
Od 2001. Zagora izdaje zagrebački „Ludens“ koji se najviše drži talijanskih originala. Zagora u raznim oblicima izdaje i izdavačka kuća „Libellus“ iz Svete Nedelje, dok je u Srbiji najjači izdavač „Veseli četvrtak“.
Branko Radonić
