Novinarka Makarske kronike i Slobodne Dalmacije Dijana Turić objavila je 30. ožujka na internetskom portalu Slobodne Dalmacije tekst naslovljen “Nakon odrona na cesti Vrgorac – Makarska, prisjećamo se početaka. Krenuli su Vrgorčani 1965., bez novca i mehanizacije”. U njemu prenosi povijesni pogled na gradnju ceste na Stupici koji je predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Branko Radonić 28. ožujka objavio na društvenim mrežama, a povodom najnovijeg odrona na tom dijelu prometnice Vrgorac – Makarska. Radonić je u tekstu iznio i stavove o dugoročnom rješenju ovoga prometnog problema. Cijeli članak se nalazi na ovoj poveznici, a prenosimo ga cijelosti.
Nakon što se kamena gromada teška oko 50 tona survala na predio Stupica državne ceste Makarska – Vrgorac, prisjetili smo se sličnog događaja na istome mjestu, ali prije 15 godina. U listopadu 2010. godine, zbog odrona teškog više od tisuću tona, također je bila zatvorena cesta Makarska – Vrgorac, ali na skoro godinu dana. Tako je godinu poslije, u srpnju 2011., problem riješen većom “vatrogasnom” mjerom – izgradnjom tunela dugog 230 metara.
Do tada je struka mjesecima tražila rješenja, ali stanovnici vrgorskoga kraja postali su ljuti i ogorčeni, pa su dva mjeseca nakon odrona organizirali veliki prosvjedni skup na Ravči, tražeći hitan početak radova na saniranju odrona, pod prijetnjom blokade prometa na Magistrali i Dalmatini.
Tunel je napokon pušten u promet, a njegova izgradnja koštala je tadašnjih 20 milijuna kuna, s tim da su iz Hrvatskih cesta najavljivali gradnju dvaju manjih tunela. Međutim, to se nikada nije obistinilo, a slične radove – gradnju triju tunela – nakon ovog novog odrona najavio je Jerolim Tomasović, voditelj Tehničke ispostave Split Hrvatskih cesta.
Kako je kazao, Hrvatske ceste započele su postupak izrade studijsko-projektne dokumentacije za rekonstrukciju ovog dijela ceste, točnije jednog i pol kilometra.
– Gradit će se tri tunela, za koje je već gotovo idejno rješenje i elaborat utjecaja na okoliš. U planu nabave za drugi kvartal ove godine predviđena je provedba postupka javnog natječaja za izradu glavnog i izvedbenog projekta za ishođenje potrebnih građevinskih dozvola – kazao je Tomasović.
Na novi odron na Stupici osvrnuo se Vrgorčanin Branko Radonić, profesor povijesti i geografije, predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine, kroničar s neslužbenom titulom “hodajuće enciklopedije”. Kako je kazao Radonić, koji je dao cijeli povijesni pregled do svečanog otvaranja državne ceste 1976. godine, novi odron na Stupici još je jedan dokaz da bi od najveće važnosti bila izgradnja velikog tunela Stupica kroz istoimeno brdo. Time bi se zaobišli svi problemi na tom dijelu prometnice Vrgorac – Makarska, puštenoj u promet prije skoro 50 godina.
Uz sigurnosne razloge, izgradnjom tunela skratio bi se put ovom žilom kukavicom do Makarske, što je za Vrgorac od ogromne važnosti. Kako kaže, od tunela nema bolje alternative Stupici. Niti su to autocesta i tunel “Sveti Ilija”, niti je to cesta oko Rilića preko Gradca, a niti bi to bio tunel Ravča – Drvenik, kad bi se jednom i izgradio. Naime, tim bi se tunelom stizalo u Drvenik, a odatle opet ima do Makarske više od pola sata vožnje.
– Inženjeri koji su planirali Stupicu bili su vizionari, ali, nažalost, tada se teško mogao izgraditi veliki tunel Stupica jer su jedva financirali i samu cestu do Makarske – govori Radonić, dodavši da je danas najavljena gradnja triju novih tunela, izvediva i tehnički i financijski. Dogodine u lipnju navršit će se 50. obljetnica otvaranja državne ceste Orah – Vrgorac – Makarska, odnosno pravca nama poznatog kao “priko Stupice”.
Kako kaže Radonić, toj prometnici, zbog njezine lokacije na vrhu klisure, pristupamo sa strahopoštovanjem i svakodnevno joj upućujemo brojne kritike. No istodobno, ona je žila kucavica Vrgorca prema Primorju i uvijek će to biti.
– Cesta je djelo vizionara, mahom iz vrgorske općine, koji su još davne 1965. donijeli odluku o njezinoj izgradnji i odmah krenuli s radovima. Dobro su tada znali ono što znamo i danas – da je Vrgorac prirodno oslonjen na Makarsku. Povijesno smo pripadali istom kotaru i to je smjer kojim treba ići – prema zapadu, unatoč možda kilometarski bližim područjima doline Neretve i Hercegovine.
No, bez obzira na želje, trebalo je mnogo hrabrosti da se krene u takav pothvat. Dovoljno je samo s Magistrale u Drašnicama pogledati prema brdu da bi se shvatilo kojim je putem ta cesta prošla – kaže Radonić, dodavši da je iz današnje perspektive dobre prometne povezanosti Vrgorca s okolnim gradovima lako zaboraviti da je sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća Vrgorska krajina bila prometno potpuno izolirana.
– Kroz naš kraj tada su prolazile Napoleonova cesta od Rašćana prema Velikom Prologu te Rodićeva cesta od Kozice prema Podgori. Obje su izgrađene u 19. stoljeću, slabo održavane i neprikladne za moderno prometovanje, koje se tada ubrzano razvijalo. Iz prijeke potrebe, Vrgorčani su odlučili graditi cestu prema Makarskoj, premda nisu imali ni novca ni mehanizacije za takav projekt. Ali usudili su se sanjati, a to je uvijek preduvjet svakom strateškom projektu.
Koliko im je značila, svjedoči činjenica da su cestu tada u medijima zvali “Put života”. U projekt se uključilo sve što je moglo pomoći. U početku su i sami građani, osobito mladi, volontirali na izgradnji. Kasnije su se sredstva prikupljala na različite načine – bilo putem općinskog proračuna, bilo iz državnih fondova za ceste i nerazvijena područja.
Gradnja se odvijala fazno i s neizvjesnim ishodom.
Najteži dio bio je upravo na brdu Stupica, gdje su se radnici uz pomoć konopa spuštali niz liticu, bušili rupe i postavljali dinamit kako bi ukrotili nepristupačni krš – kazao je Radonić, dodavši da su nakon 11 godina mukotrpnog rada Vrgorčani i radnici drugih poduzeća probili barijeru i modernom prometnicom spojili se s Podgorom, Tučepima i Makarskom.
Cestu je 15. lipnja 1976. godine svečano otvorio dr. Jakov Sirotković, tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Izgradnja je trajala čitavo desetljeće i koštala je 73 milijuna jugoslavenskih dinara. Investitor glavne faze projekta bila je Republička samoupravna interesna zajednica za ceste SR Hrvatske.
Cestu su gradili radnici “Poduzeća za ceste” iz Splita, zagrebačka “Hidroelektra” i “Građevinsko poduzeće” iz Vrgorca. Osim građevinskih tvrtki i investitora, projekt je zahtijevao i značajan angažman lokalne zajednice, ponajviše u logističkom smislu.
– Već u prvim godinama nakon otvaranja pojavili su se prvi odroni, što za Vrgorčane nije bilo ništa novo. Problem je što se u ovu prometnicu od njezine izgradnje malo strateški ulagalo, osim redovitog održavanja, uz iznimku izgradnje malog tunela “Stupica” 2011. godine.
Država je bila prisiljena na to zbog velikog odrona stijene 24. listopada 2010. godine. Čak su i narančasti odbojnici iz tog vremena, koje volim nazvati “Skywalkom naših roditelja”, ostali na istome mjestu do danas. Najnoviji odron na Stupici nije ništa neobično, iako je nešto veći nego u posljednje vrijeme. On je još jedan dokaz koliko bi za Vrgorac bila važna izgradnja velikog tunela Stupica (od bivšeg odlagališta Donja Gora) kroz istoimeno brdo.
Time bi se zaobišli svi problemi na ovom dijelu ceste. Jer alternative Stupici nema. Ako tražimo rješenje za odrone, pronaći ćemo ga samo na Stupici. Ovaj pravac prema Makarskoj najkraći je i najbolji, ne samo za Vrgorac, nego i za cijelu Vrgorsku krajinu, zapadnu Hercegovinu i Makarsko primorje.
Ovuda svakodnevno prolaze ljudi na posao i u privatne svrhe, koliko iz Vrgorca, toliko još više iz zapadnog dijela Vrgorske krajine preko Saranča. Alternativa Stupici nisu ni autocesta i tunel “Sveti Ilija”, ni cesta oko Rilića preko Gradca, a niti bi to bio tunel Ravča – Drvenik, čak i ako bi se jednoga dana izgradio.
Naime, tim bi se tunelom stizalo u Drvenik, a odatle do Makarske ima punih 35 minuta vožnje, što se u sezoni dodatno produžuje. A ne zaboravimo u tom pogledu udaljenost od Vrgorca do zone Ravča, zatim pristupne ceste s obje strane tunela i sam tunel. Taj tunel prema Drveniku važan je gospodarski i za povezivanje Gornjeg makarskog primorja i Hvara s Vrgorcem i autocestom.
Može poslužiti kao alternativa Stupici par dana tijekom nekakvih održavanja, ali svakodnevno, za nas Vrgorčane, glavni spoj s Makarskom uvijek će biti – Stupica. I ne samo za nas, nego i za sve druge koji ovuda prometuju – kazao je Radonić.
Vrgorski povjesničar nadodaje da se, nažalost, u posljednjih desetak godina, otkad se aktualizirala priča o tunelu Ravča – Drvenik, stvorio nekakav mit da bi taj tunel mogao zamijeniti Stupicu, ali on to, naravno, zbog navedenih razloga ne može biti, ma što lokalna politika o tome govorila.
– Nemojmo miješati kruške i jabuke. Zato me raduju prve izjave iz Hrvatskih cesta da se planira izgradnja zaobilaznice kroz istoimeno brdo s tri manja tunela. Taj projekt treba pozdraviti i lobirati za njega na svim razinama odlučivanja – zaključio je Radonić.
