U Vrgorcu je prošli tjedan boravila gospođa Dijana Rebrina iz Zagreba i pritom obišla dvije lokacije koje su važne za povijest njezine obitelji. Ali krenimo ispočetka.
Prije nešto više od dvije godine počeo sam istraživati povijest obitelji Musanić. Oni su ogranak stare vrgorske obitelji Mušan koja se još od 19. stoljeća naziva Musanićima. Putem interneta tražio sam rijetke potomke ove nekad značajne obitelji u Vrgorcu koja je svoje vrhunce doživjela u prvoj polovici 20. stoljeća. Tako sam došao i do gospođe Dijane čiji se otac zvao Grgur, a djed Antonije je rođen u Vrgorcu. Gospođa Dijana je za ovu priliku posjetila lokaciju između kuća Rešetar i Ivičević (gdje je danas parking), na kojoj je njezin pradjed Ljubomir (1867. – 1935.) izgradio velebnu kuću Musanić koja je srušena nakon biokovskih potresa 60-ih godina. Druga lokacija koju smo obišli je kompleks akumulacije vode iznad zapadnog ulaza u Vrgorac kojega zovemo Kâva, čijom je izgradnjom 1929. omogućeno prikupljanje kišnice i potom njezino dovođenje do česme na Korzu. Za ovaj složen hidrotehnički zahvat koji je napojio žedni Vrgorac najzaslužniji je Ljubomirov brat Krunoslav (1865.-1935.), tada Generalni inspektor Voda za Dalmaciju i Crnu Goru sa sjedištem u Splitu. Njegovo ime je i danas vidljivo na davno vandaliziranoj spomen ploči ugrađenoj u Kâvu gdje stoji da je objekt izgrađen njegovom brigom i upravom, što je i istina.
Hvala gospođi Dijani na posjetu gradu odakle potječu njezini preci Musanići, vidimo se ponovno!
Branko Radonić
