Donošenje odluke o obnovi materijalne kulturne baštine ima vrlo malo veze sa stanjem u kojoj se određena baština nalazi, a puno više s političkom voljom. Gradska uprava ne zna što će s Pervanovim kućama jer su zapuštene i dijelom urušene pa ih želi prodati privatniku da s tim prostorom radi što god želi, odnosno u prijevodu: da tu podigne stambenu zgradu.
Međutim, da se može drugačije pokazuju Elezove kuće, stambeni kompleks iz 18. stoljeća koji je prije obnove bio u daleko ruševnijem stanju nego su danas Pervanove kuće. Pa opet, nije donesena odluka da se Elezove kuće ruše, već su uz pomoć Ministarstva kulture i nadzor konzervatora iz temelja obnovljene i stavljene pod krov. Zašto istu sudbinu ne bi imale i Pervanove kuće? Zar imamo stotinu starih kamenih zgrada pa sebi možemo priuštiti da neke srušimo?
Ukoliko bi se gradska vlast stvarno željela pozabaviti Pervanovim kućama i dati im kulturnu namjenu, nudim svoje znanje i vrijeme kao pomoć u cilju pronalaska najboljeg rješenja. Samo nemojte prodavati i rušiti!
Branko Radonić
