Izvor fotografije: Morski.hr
Puž vinogradar, u našemu kraju poznat kao spȗž (množina spúži, genitiv spúžā), gastronomska je delicija koja se stoljećima konzumira u Vrgorskoj krajini. S generacije na generaciju prenosi se običaj skupljanja spuža u proljeće i jesen kao i recepti njihova kuhanja, najčešće na ljutiku. Koliko je tradicija skupljanja i pripravljanja spuža duboko ukorijenjena u našoj lokalnoj gastronomiji govori i podatak da u vrgorskom govoru postoji i naziv spužàrica koji označava proljetnu ili jesensku kišu sitnih kapi koja stvara idealne uvjete za njihovo skupljanje. Upravo tada, privučeni vlagom, spuževi izlaze na otvoreno iz svojih skrovišta.
Narodni običaji poput ovoga obično ostaju dio nepisane lokalne kulturne baštine i o njima je teško naći neke povijesne zapise. Ali na sreću, tradicija skupljanja spuža u Vrgorskoj krajini mogla bi izbjeći takvu sudbinu.
Istražujući povijesnu građu koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku pronašao sam nekoliko dokumenata koji potječu iz 1924. godine, a koji pokazuju da su se spuži tada skupljali na području vrgorske općine. I ne samo da su se skupljali, već je Vrgorac po tome bio iznimka na području Dubrovačke oblasti koja je objedinjavala prostor nekadašnje kotareve Dubrovnik, Korčula, Metković i Makarska.
Naime, 24. rujna 1924., Odjeljenje za industriju i zanatstvo Ministarstva trgovine i industrije Kraljevine SHS u Beogradu uputilo je upit Velikom županu Dubrovačke oblasti u Dubrovniku o spužarstvu na tom području. Zatraženi su podaci o skupljanju, uzgoju i čuvanju spuža, kao i o sezoni i godišnjoj količini njihove prodaje te o izvozu i izvoznicima, ako postoje. Dubrovačka oblast je 1. listopada proslijedila upit svojim kotarima te uskoro dobila informacije iz terena.
Kotarevi Dubrovnik, Korčula i Metković odgovaraju negativno na sva pitanja o spužima, ali zato iz odgovora kotara Makarska (koji čine općine Makarska, Gradac i Vrgorac) od 9. listopada 1924. saznajemo da se u općini Vrgorac spuži skupljaju za jelo u „veoma malenoj količini“, ali se ne čuvaju i ne gaje. Isto tako, ne donose se na pijacu, već se troše u kućanstvu.
Iako je makarski kotarski upravitelj odbacio isplativost uzgoja spuža na njegovom području jer ih je malo i jer stanovništvo kotara uglavnom ne jede spuže, njegov odgovor dubrovačkom županu, zajedno s odgovorima dubrovačkog, korčulanskog i metkovskog kotara, pokazuje nam da se prije stotinu godinu na cijelom području Dubrovačke oblasti od Brela do Prevlake običaj konzumacije spuža prakticirao samo u općini Vrgorac. Kako i kada je došlo do današnje delikatese koja razlikuje Vrgorac od ostalih sredina koje ga okružuju, teško da ćemo ikad doznati, ali ono što već sada znamo je da je to svakako podatak vrijedan čuvanja i njegovanja u našoj lokalnoj zajednici.
Branko Radonić
