Mačkare u Vrgorcu 1961. godine (izvor: Vrgorac nekad)
Mačkare već stoljećima zauzimaju važno mjesto u nematerijalnoj kulturnoj baštini Vrgorca, obuhvaćajući sudjelovanje kako odraslih tako i djece. Najmlađi članovi zajednice u grupama su tradicionalno obilazili domaćinstva u potrazi za „jajima i parama“, uz neizostavni zahtjev domaćina da prije poklona pokažu svoja lica, iako bi to većina odbijala. Tako je i danas. Povorke odraslih mačkara obično uključuju suđenje i spaljivanje Krnje, imaginarne figure koja se smatra krivcem za sve loše što se dogodilo na području općine tijekom protekle godine.
Unatoč dubokom ukorijenjenju mačkara u lokalni identitet Vrgorca, zapisi o njima u starim vremenima rijetki su u povijesnim izvorima, a stare fotografije koje ih prikazuju još su rjeđe. Ipak, postoje neke vrijedne iznimke.
Jedna od takvih iznimaka je Redarstveni pravilnik Obćine Vrhgorske, objavljen 1900. godine. Ovaj dokument uređuje komunalni red na području općine Vrgorac i bogat je izvor podataka o društvu tog vremena. Mačkare su u njemu spominju pod imenom „čuvide“, što je riječ talijanskog podrijetla. Navodi se kako su dopuštene samo tijekom pokladnog doba, osim na dan Očišćenja Blažene Djevice Marije.
U nastavku donosimo propise o mačkarama navedene u 40. članku Redarstvenog pravilnika, i to doslovno citirane.
– U Nedjelje i druge Blagdane, čuvide se ne smiju pokazati na nijednom javnom mjestu prije drugoga sata poslie podne, nipošto im nije dopušteno zalaziti u Crkve i druga mjesta posvećena službi Božjoj, niti im se približavati u vrieme večernje ili koje druge svete službe.
– Čuvide se ne smiju obući na način, koji bi vrijedjao vjerozakone ili priznane vjeroizpovjedi, vlasti, javnu ćudorednost i čuvstvo pučanstva.
– Čuvide nesmiju nositi nikakva oružja, puškarati ili paliti umjetne vatre.
– Čuvide, koji bi budkojim načinom izazvale smutnje ili nerede prisiliti će se, ako budu pod krinkom, daju skinu, te će udilj biti odačelene.
– Isto tako će se postupati proti čuvidama, koje bi izgovarale nepodobnih izreka, te ciljale da vriedjaju kojimudrago vjerozakon ili priznanu vjeroizpovjed, ćudorednost, čuvstvo stanovništva, ili uredbe priznane od Vlade.
– Takodjer nikome nije dopušteno čuvide vriedjati smetati, ili u nje zadirkivati.
Branko Radonić
