U studenom je provedeno Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Branko Radonić, inače učitelj u osnovnoj školi, usprotivio se prijedlogu izbacivanja Spomenice (ljetopisa) škole s popisa obvezne pedagoške dokumentacije osnovnoškolskih ustanova ističući njezinu važnost za istraživanje povijesti svake škole i sredine u kojoj obrazovna ustanova djeluje. Naime, radi se o dokumentu u kojemu se kroz školsku godinu redovito upisuju podaci o svim najvažnijim događajima u školi. Radonić je zato predložio da Spomenica ostane dio obvezne pedagoške dokumentacije i dao prijedloge za regulaciju toga posla. U nastavku navodimo Radonićev cijeli komentar.
„Na ovom mjestu (članak 23.) navodite da se Spomenica škole briše s popisa obvezne pedagoške dokumentacije osnovnoškolskih ustanova, ali u članku 138. navodite kako se u školskim ustanovama vodi pedagoška dokumentacija i evidencija o učenicima među kojom navodite i spomenicu. Kako god bilo, predlažem da ista ostane dio obvezne pedagoške dokumentacije škole i da se dodatno regulira njezino vođenje. Ili za taj posao (pa i kaznenom odredbom) obvežite ravnatelja kao poslovodnog voditelja škole ili mu omogućite da 1-2 sata tjedno u satnici može dodijeliti nekom radniku koji će taj posao marljivo i predano raditi (npr. nastavnik Hrvatskoga jezika). Iako omogućujete i daljnje vođenje spomenice, ako ona ne bude obvezna, škole će je ukinuti. Naime, spomenice škole su dugoročno, za opću povijest zajednice u kojoj škola djeluje, gotovo najvažniji dokument, na razini imenika škole. Vode se još od vremena austrougarske uprave i za istraživače su vrijedan izvor povijesti ne samo za škole koje su ih stvarale, već za cijelu zajednicu. Ukidanjem obveze pisanja spomenica jednim potezom pera čini se dugoročno velika šteta za školu i grad/općinu i otežava posao budućim istraživačima kako opće, tako i obrazovne povijesti određene sredine. Ukoliko smatrate da spomenice više nisu potrebne jer škole imaju svoje web i facebook stranice, na koji način omogućujete trajno čuvanje tih zapisa na web stranicama? Regulirajte taj važan posao te odredite ili da se knjiga i dalje piše rukom (bez lijepljenja printanog teksta) ili omogućite da to bude tipkani tekst kojega će škola svake godine imati obvezu uvezati u tvrdi uvez i čuvati u svom arhivu, zajedno s Godišnjim planom i programom rada škole te Školskim kurikulumom. Ta tri dokumenta na jednom mjestu omogućit će trajno čuvanje podataka o planiranju i izvođenju nastave kroz svaku nastavnu godinu i tako dati priliku svim budućim istraživačima da na temelju obilja podataka rade svoje analize povijesti obrazovanja ili opće povijesti određenog prostora. To je posebno važno za male sredine u kojima se povijesni izvori često ne čuvaju.“
Početkom prosinca objavljeno je Izvješće o provedenom savjetovanju iz kojega je vidljivo da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije prihvatilo prijedloge, i to pod sljedećim obrazloženjem:
„Zahvaljujemo Vam na dostavljenom mišljenju i sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. S obzirom na to da je matična knjiga škole digitalizirana u elektroničku bazu podataka „e-Matica“ te je već duže vrijeme obveza voditi je u digitalnom obliku, usporedno s onom u fizičkom obliku, izmjenama Zakona prestaje obveza škola da se matična knjiga vodi u fizičkom obliku. Isto se uvodi u svrhu rasterećenja i olakšavanja administrativnih poslova škole i budući da je digitalizirana, nema potrebe da se pedagoška dokumentacija vodi i u papirnatom obliku. Isto tako, spomenica osnovne škole, koja se do sada obvezno vodila za svaku školsku godinu, može se voditi i nadalje, ali izmjenama Zakona više nije obvezna dokumentacija osnovne škole, što predstavlja administrativno rasterećenje radnika osnovnoškolske ustanove.“
