S našim susjedima iz Gornjeg makarskog primorja (Gradac, Zaostrog, Drvenik) ponekad se sporimo oko imena brda koje nas dijeli. To brdo, inače biokovski ogranak, mi Vrgorčani nazivamo Rilić, dok gornji makarski primorci ga zovu Biokovo, odnosno, cijeli planinski lanac uzduž Makarskog primorja zovu jednim imenom – Biokovo. To je zapravo i logično, jer ako zamislimo Biokovo kao slovo B, primorci vide kralježnicu toga slova, odnosno njima je to sve jedna planina, a mi Vrgorčani s druge strane vidimo više odvojenih uzvišenja (Biokovo, Sutvid, Rilić). Povijest nam ipak dosta daje za pravo jer se na mletačkim kartama brdo bilježi kao “Relić” i “Rilić”, a u dokumentaciji iz vremena austrougarske uprave jasno se naziva Rilić. Vidljivo je to u primjeru iz 1896. u dokumentaciji Dalmatinskog sabora, a koji govori o iznosima koje je zaklada za ceste dala pojedinim općinama.
No, kako tko zove brdo, to je njegova stvar. Najvažnija je činjenica da ono nikada nije bilo barijera između stanovništva. Dapače, put od Vrgorca do Zaostroga preko Rilića se u nas znao zvati i „planinska magistrala“ jer su se njime Vrgorčani i gornji primorci povezivali u trgovini, zahvaljujući kojoj su nastajala brojna prijateljstva, kumstva i brakovi između stanovnika s obje strane. I ne samo to, ovaj put je stoljećima bio veza zaostroškog franjevačkog samostana i njegovih župa i vjernika u Vrgorskoj krajini.
Osim toga, na spomenutom faksimilu se spominje i dodjela sredstava imotskoj općini za spoj s vrgorskom Kozicom, a odatle Rodićevom cestom do Podgore, odnosno mora. To zaista i jest prirodni pravac Imotske krajine do Makarskog primorja, sve do najnovijih vremena kada je izgrađen tunel Sveti Ilija koji spaja Zagvozd i Bašku Vodu.
Ponekad se u argumentaciji vezanoj za ime planine ističe kako je Rilić samo jedan vrh na južnom dijelu Biokova, ali to demantiraju razne karte i drugi izvori. Na primjer, austrougarska karta nastala tijekom Treće vojne izmjere (1:75000), provedene između 1869. i 1887. godine, prikazuje vrh Rilić za kojega navodi da je visok 863 metra nadmorske visine, a odmah u produžetku stoji natpis “Rilić planina”. No, opet, to ništa ne mijenja na činjenici da se ovo brdo danas, ovisno s koje ga strane gledaju, dvojako naziva.
Branko Radonić
