Prvi gimnazijalci u Vrgorcu (izvor: Ivo Klinac)
U socijalističkom razdoblju tri su događaja imala dugoročni utjecaj na razvoj Vrgorca. Na prvom mjestu tu je obrana statusa Općine 1962. godine, potom osnivanje gimnazije 1963. i konačno, probijanje i otvaranje ceste prema Makarskoj 1976. godine. Mišljenje je to svjedoka vremena, tadašnjeg općinskog dužnosnika Borisa Radića. S time se moguće složiti, međutim ovom popisu bi svakako trebalo dodati izgradnju tvornice „Braća Rakić“ i još neke infrastrukturne projekte koji su Vrgorac djelomično izvukli iz siromaštva u kojem je životario prije Drugog svjetskog rata.
Okolnosti izgradnje škole i pokretanje nastave
Kako je i navedeno, veoma važan korak naprijed Vrgorac je doživio otvaranjem Gimnazije „Vrgorac“ 1963. godine. Poticaj samom otvaranju bio je kronični nedostatak obrazovane radne snage, a Vrgorčani su tada, obično kao nekvalificirana radna snaga, odlazili raditi u Makarsko primorje, i Vrgorac je od toga imao malo koristi. U nedostatku vlastitog obrazovanoga kadra, trebalo ga je tražiti sa strane.
U vrijeme kad su se pojavile prve inicijative za otvaranje gimnazije u tijeku je bila izgradnja današnje zgrade Osnovne škole. Zgrada je građena po projektu Zavoda za školstvo SR Hrvatske, prema kojem je planirana izgradnja prizemlja i prvog kata škole.
Taj projekt je pokrivao osnovnoškolske potrebe Vrgorca. U isto vrijeme došlo je dopuštenje za otvaranje Gimnazije, međutim za njezino pokretanje u Vrgorcu nisu postojale dovoljno velike prostorije namijenjene školovanju djece. Boris Radić ističe kako je Općina zbog novonastale situacije odlučila samoinicijativno podići drugi kat na zgradi škole i u njemu pokrenuti gimnazijsku nastavu. Izgradnja i rad škole financirao se djelomično republičkim, a djelomično općinskim novcem.
Prvi ravnatelj Gimnazije bio je Josip Bašić, rodom iz Rašćana. Nastavnički kadar dolazio je u početku iz raznih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Tome se nije za čuditi, kada se zna da je u razdoblju otvaranja škole po cijeloj Hrvatskoj bilo mnogo diplomiranih mladih profesora, koji su se zbog potrebe za poslom relativno lako odlučivali zaputiti iz Zagreba ili Splita u manju sredinu. Osim toga, nastavnici su u Vrgorcu imali mogućnost rješavanja stambenog pitanja dodjelom stanova ili povoljnih kredita.
Prva generacija učenika
Do 1963. radovi su završeni, pa je u školskoj godini 1963./1964. Gimnazija „Vrgorac“ otvorila svoja vrata učenicima. Učenici vrgorske Gimnazije većim su dijelom potjecali iz Vrgorske krajine, ali iz susjednih krajeva Hercegovine te Župe Biokovske u tadašnjoj općini Imotski. U prvi razred školske godine 1963./1964. upisalo se tako ukupno 84 učenika. Školski sustav tadašnjeg vremena bio je mnogo stroži nego danas i prema izjavama suvremenika, više je sličio fakultetu, nego školi. Samim tim eliminacije su bile češće, a odlične i vrlo dobre ocjene rjeđe. Tako je od 84 upisanih do mature stiglo samo njih 27 ili jedna trećina. Uz njih maturi je pristupilo još dvoje izvanrednih učenika, tako da je prva generacija maturanata gimnazije školske godine 1966./1967. brojala ukupno 29 učenika. Šest ih je maturiralo odličnom ocjenom, četvero vrlo dobrom, a ostalih 19 dobrom ocjenom. Gotovo svi učenici su završili fakultete, a čak 16 ih je steklo visoku stručnu spremu, a 9 višu stručnu spremu.
Počevši od prve generacije maturanata 1967. pa nadalje, proslave matura bile su pravi društveni doživljaj u Vrgorcu. Maturalnim zabavama, koje su se odvijale u prostorijama Gimnazije, prisustvovali su ne samo maturanti i njihovi nastavnici, već i roditelji, rođaci i brojni drugi Vrgorčani. Bila je to svojevrsna inicijacija mladih punoljetnih ljudi u društvo.
Prvih nekoliko godina radila je samo gimnazija, a kasnije srednjoškolski centar sa brojnim drugim odjeljenjima: ekonomski odjel, trikotaža, galanterija, puhači stakla i ostalo. Zbog povećanja broja programa škola je naknadno premještena u novu zgradu Srednje škole, a stare prostorije su prepuštene Osnovnoj školi „Ante Martinac“.
Prema dosadašnjim podacima, školske godine 1965./1966. Gimnazija “Vrgorac” preimenovana je u Gimnaziju “Tin Ujević”. Novo ime škole vidljivo je na svjedodžbama iz navedene školske godine, iako je korišten pečat sa starim imenom. To se naredne 1966./1967. školske godine ispravilo nabavkom pečata s Tinovim imenom. Promjena imena gimnazije vjerojatno je bila inspirirano desetogodišnjicom smrti Tina Ujevića, a kroz njezine nasljednike: Srednjoškolski centar “Tin Ujević” i Srednju školu “Tin Ujević”, ova obrazovna institucija u kontinuitetu nosi ime velikog pjesnika sve do 21. stoljeća.
Domaći obrazovani kadar
Otvorenje Gimnazije imalo je velik značaj za razvoj Vrgorcu. Desetak godina nakon njezina otvaranja, većina obrazovanog kadra tvornice „Braća Rakić“, Općine i drugih institucija, srednju školu je završila u vrgorskoj gimnaziji. Otvaranje škole imalo je velikog utjecaja na rad “Braće Rakić”. Mladi, inovativni i kreativni ljudi davali su zamašnjak radu ove tekstilne tvrtke. Isto tako, brojni su se učenici ove škole nakon studija vraćali u Vrgorac kao profesori, pa bi dobivali stalna zaposlenja u osnovnoj ili srednjoj školi.
Nastavnici prve generacije maturanata Gimnazije „Tin Ujević“: Josip Bašić, prof. – ravnatelj, Nada Gnječ, prof., Ivan Jakšić, prof., Marko Jelavić, prof., Mirzo Krpo, prof., Gašpar Malčić, str. uč., Ivan Markotić, str. uč., Dusja Martinac, prof., Josip Velić, prof.
Maturanti prve generacije Gimnazije „Tin Ujević“, školska godina 1966./1967.: Senka Bulog, Albina Dropulić, Iva Dropulić, Milica Dropulić, Senka Galić, Josip Gašpar, Milka Granić, Danica Jelavić, Lena Jelavić, Stanko Jelavić, Ante Kalajžić, Ivo Klinac, Tonči Lendić, Ivica Pavlović, Marija Pervan, Milivoj Pervan, Rosanda Pervan, Tereza Pervan, Ante Radalj, Marija Radić, Milena Rakić, Mladen Rakić, Neven Rakušić, Neda Šalinović, Pero Šoljak, Jozo Tolić, Pobjeda Vežman, Miće Volarević, Mili Vuleta
Branko Radonić
