U Vrgorcu se očuvala stoljetna tradicija pijenja bikle, pića spravljenog miješanjem mladog vina i mlijeka. Osim u Vrgorcu, postojanje sličnoga pića zabilježeno je na području oko Mosora i Biokova, te na otocima Braču, Hvaru i Korčuli. Na kopnu se uglavnom koristi naziv „bikla“, dok otoci bilježe i nazive: „hmutica“, „hmuntica“, „mliko i vino“, „mućkalica“, „smutica“ i „sumutva“. Nije poznato otkada se u Vrgorcu pije bikla, kao što nije točno određena ni etimologija njezina naziva, međutim, Vrgorac je po njoj poseban jer se na ovom području održala do danas, dok je u većini ostalih područja nekadašnje rasprostranjenosti uglavnom iščeznula, ili nema toliku društvenu važnost za zajednicu.
Što je zapravo vrgorska bikla? Radi se naravno o piću od mladog vina i u pravilu kozjeg mlijeka, ali vrsta oba sastojka je strogo određena. U spravljanju vrgorske bikle se ne upotrebljava mlado vino iz bačve jer je ono preslatko. Kada se vino odlije u bačve, ostatak vina s dropom koji ostane u badnju zatvori se pijeskom kako drop ne bi više hvatao zrak. Takvo vino „ispod dropa“ se pretvara u alkohol, odnosno „užesta se“ i tada ga se miješa s kozjim mlijekom. Pravilo je da se mlijeko ulijeva u posudu (bukaru) u kojoj se već nalazi vino i miješa se drvenom žlicom. U bikli je količina vina najčešće manja od one mlijeka, često se navodi omjer 7:3 u korist mlijeka, ali to ovisi o ukusu pojedinca. Bikla dobivena miješanjem mlijeka i vina je, ovisno o količini jednog i drugog sastojka, roze ili ljubičaste boje. Po nekim kazivanjima, vino za vrgorsku biklu treba biti opolo, a ne crno ili bijelo.
Bikla je krepko piće koje su u prošlosti pili svi, i to najviše u jesen, nakon jematve. Težaci bi biklu nosili u boci ili tikvi kada bi išli okopavati neku poljodjelsku kulturu, a ispijanje bikle davalo bi im snagu za cjelodnevni rad, posebno u kombinaciji s komadom kruha i slanine. S druge strane, konzumacija samoga vina bi zbog koncentracije alkohola otežala fizički rad na suncu, pa je bikla bila kompromisno rješenje koje bi smanjilo utjecaj alkohola na organizam. Biklu su pile i žene i djeca, posebno oni boležljivi i slabašne fizičke konstitucije.
Kako bi se bikla očuvala, u Vrgorcu se početkom listopada od 1999. godine, u organizaciji Turističke zajednice Vrgorca (inicijatorica je bivša direktorica TZ Kornelija Bajalo), održava manifestacija Biklijada „u čast lozi i kozi“, na kojoj gosti imaju priliku kušati svježe spravljenu vrgorsku biklu, ali i drugu hranu, pića, te uživati u zabavnom programu, igrama, rekonstrukciji starih običaja kroz folklorni program i slično. Biklijada je godinama bila najmasovnije okupljanje Vrgorčana i njihovih gostiju iz okolnih gradova. Korištenje bikle u turističkoj promidžbi Vrgorca najviše je zaslužno za njezino očuvanje od zaborava. Posljednjih nekoliko godina Turistička zajednica Vrgorca, Društvo prijatelja vrgorske starine i pojedini građani Vrgorca i Vrgorske krajine rade na procesu zaštite bikle kao nematerijalnog dobra Republike Hrvatske.
Branko Radonić
