U Rašćanima je u subotu 12. lipnja predstavljena knjiga „Rodoslovlje obitelji župe Rašćane“, autora Vinka Gale iz Blata na Cetini. Ovaj rašćanski zet prikupio je podatke o 19 prezimena Rašćana, nekada sela s preko tisuću stanovnika, a čiji su se izdanci raselili u svim smjerovima, preko Makarske, Splita, Zagreba, europskih zemalja, obiju Amerika, Australije i novog Zelanda. U ovom izdanju na 584 stranice autor je opisao povijest sela od najstarijih vremena do Domovinskog rata, nakon čega je razradio rodoslovno stablo prezimena: Bašić, Belaić, Družijanić, Erceg, Glavaš, Knezović, Kovačević, Lendić, Nuić, Ožić, Panžić, Pavlinović, Pejković, Progomet, Puljiz, Roglić-Karlušić, Selak, Sokol i Tadić. Ovo je inače Galina osma knjiga rodoslovlja, s nakladom od 400 primjeraka.
Na predstavljaju na mjesnom igralištu u Rašćanima okupilo se oko stotinjak mještana i Rašćanaca iz drugih gradova, na prvom mjestu Makarske. Pridružio im se i makarski gradonačelnik Zoran Paunović. Stigao je i gradonačelnik Vrgorca Mile Herceg u društvu ravnateljice Centra za kulturu i baštinu Žane Pervan-Odak. Predstavljanje je organizirao predsjednik Mjesnog odbora Rašćane i potpredsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Matko Bašić, a vodila profesorica i tajnica Društva prijatelja vrgorske starine Adriana Turić Erceg. Uz autora, na predstavljanju se okupljenima obratio i recenzent izdanja dr. Ante Selak. Za glazbeni dio programa bila je zadužena klapa Srdela.
Profesorica Turić Erceg podsjetila je kako su do sada o Rašćanima izdane dvije knjige. Prva je vezana za obljetnicu gradnje crkve svetog Mihovila naslovljena „Rašćane od vrdolske župe do naših dana“ izdana 2000. godine od skupine autora. Druga knjiga potječe iz 2015. kada je Milan-Ratimir Kovačević objavio opsežnu monografiju „Rašćane i Rašćane gornje u povijesnim mijenama“.
Predsjednik Mjesnog odbora Rašćane Matko Bašić, kao i u mnogim akcijama u selu, bio je spiritus movens i u završnom dijelu projekta i tiska ove značajne knjige. Na predstavljanju je rekao kako je njegov angažman započeo nakon jednog telefonskog poziva samog autora koji mu je otkrio kako je pri kraju s izradom rodoslovlja Rašćana i da bi mu trebala pomoć Mjesnog odbora.
– Bio sam oduševljen, ali tada još nije bilo sigurno da će knjiga izići jer su se trebale ostvariti neke dodatne aktivnosti da bi se od 1900., pa makar i dvadesetak godina, našli podaci o našim precima. Najteži dio je bio potraga za podacima od Drugog svjetskog rata do danas. Kada je knjiga već bila napisana, trebalo je skupljati fotografije i donacije. Skupili smo ukupno 37 tisuća kuna i doveli ovaj projekt do kraja, naglasio je Bašić. Knjiga je već tijekom predstavljanja razgrabljena u velikom broju, a Bašić je rekao da će se i ubuduće moći dobiti u Mjesnom odboru. Profesorica Turić Erceg je dodala kako se zbog velikog interesa nada i drugom izdanju.
– Poput autora stećanskih monumenata, smirenih na vrdolskim Grebinama, Vinko Gale, samozatajni profesor neprispodobivim zanosom blatocetinskog/starorašćanskog težaka odledinavio je, preciznije, iskrčio i istrapio zapuštene, često i napuštene, rašćanske onomastičke ričokope. Gale je rašćanskim Rodoslovljem podario Rašćancima susret s njima samima (i njihovima, ma gdje bili), a nerašćanskim imenoslovnim (istraživačkim) težacima pouzdanu, u mnogo čemu jedinstvenu i mnogo čime čudesnu i neponovljivu onomastičku riznicu, naglasio je recenzent dr. Ante Selak.
Autor Vinko Gale naglasio je da su mu najveći poticaj za pisanje knjige bili djeca njegovih šura Ante i Joze. Stalno su mu govorili da piše i na koncu on je tu ideju prihvatio. Ali odmah se postavilo pitanje gdje početi jer je znao da u Rašćanima nema arhivskih podataka.
– Otišao sam zato u Nadbiskupski arhiv Split gdje su bile sačuvane parice rođenih, umrlih i vjenčanih i to samo za vrijeme od 1817. do 1830., pa onda tek 1847., 1854-1857., 1859. te od 1870. do 1910. godine. S obzirom da su mnoge godine nedostajale, a tada se rađalo osamdesetak djece po godini, svaki ozbiljan pisac bi odustao od istraživanja. Ali uskoro sam posjetio Državni arhiv u Splitu i saznao da tamo čuvaju Knjigu umrlih od 1825. do 1874. godine. Tim podacima sam popunio većinu praznina. U Državnom arhivu u Zadru me opet dočekalo ugodno iznenađenje jer oni imaju Knjigu rođenih od 1825. do 1856. godine i Stanje duša od 1775. do 1850. godine, naglasio je autor. Svim ovim knjigama uredio je podatke od 1700. do 1950. godine, a onda je uz pomoć Matka Bašića u selu i njegovoj dijaspori prikupljao najrecentnije podatke, od živućih osoba koji pamte svoje najbliže pretke i potomke.
– Teško je ovakvu knjigu napisati bez pogrešaka, imajte razumijevanje za mene. Ovo je opsežan i težak posao u koji sam uložio mnogo truda i vremena te podnio veliki teret. Ovo je možda bio i posljednji trenutak da vi i vaši preci budete zapisani na jednom mjestu, u jednoj knjizi, a posebno je to značajno za vaše potomke, rekao je, između ostaloga Vinko Gale. Nakon predstavljanja Mjesni odbor je organizirao domjenak za sve prisutne, a autor je na knjigama ispitivao posvete svim zainteresiranim posjetiteljima.
Branko Radonić
