U Zagrebu je 1. veljače u 90. godini života preminuo liječnik Siniša Franić. Rođen 1931. godine u Vrgorcu od oca Dušana Franića i majke Marije, djevojački Kundić, Siniša potječe iz poznate vrgorske loze Franića koja je dala brojne znamenite intelektualce i političare u Vrgorcu i izvan njega tijekom 19. i 20. stoljeća. Otac Dušan bio je istaknuti vrgorski političar između dva svjetska rata, općinski načelnik iz redova Hrvatske seljačke stranke, odvjetnik, osnivač i voditelj Tamburaškog zbora u Vrgorcu 1912. i podružnice Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ 1934. godine. Sinišino sretno odrastanje u Vrgorcu prekinuo je Drugi svjetski rat kada su ustaše zbog Dušanovih stavova cijelu obitelj internirale u Omiš. Istovremeno je u Vrgorcu uništen njegov odvjetnički ured, zajedno sa gotovo cijelim arhivom Dušanova političkog i profesionalnog angažmana.
Poslije rata Siniša završava Gimnaziju u Splitu, a potom diplomira i magistrira na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao je internu i socijalnu medicinu s organizacijom zdravstva. Inspiriran radom poznatog liječnika i higijenskog djelatnika Andrije Štampara, Franić još tijekom studija djeluje u Centralnom klubu medicinara kojemu je bio predsjednik nekoliko godina. Angažiran je ne samo na zdravstvenoj zaštiti pojedinog pacijenta već i obitelji ugroženih dobnih skupina. Odlazi u Baranju i tamo se djeluje na dužnosti općinskog liječnika. U Kneževim Vinogradima reorganizira zdravstvenu djelatnost i postavlja na noge preventivnu zdravstvenu zaštitu predškolske i školske djece. Od 1963. godine ravnatelj je Doma zdravlja „Medveščak“ u Zagrebu. Organizator je tri kongresa zdravstvenih organizacija i dugogodišnji organizator stručnih skupova na međunarodnoj izložbi „Medicina i tehnika“. Sudjeluje u raznim stručnim i političkim raspravama o zdravstvu i optimalnoj organizaciji zdravstvene organizacije. Autor je brojnih tekstova iz područja medicine, zdravstvenog graditeljstva, medicinske informatike i medicinske sterilizacije. Inicijator je osnivanja Hrvatske udruge medicinske sterilizacije, a u toj organizaciji vrši i dužnost tajnika i predsjednika odbora.
Bez obzira gdje ga je život odveo, Siniša je uvijek u srcu nosio Vrgorac. To je posljednjih desetak godina posebno pokazao angažirajući se u brizi za kulturu Tinova grada. Inicijator je i glavni organizator stote obljetnice osnutka Tamburaškog zbora u Vrgorcu 2012. godine, kada je, zajedno sa suradnicima, na kući Mate Pivca u Vrgorcu svečano otkrio spomen-ploču podignutu u čast svim njegovim sviračima, na čelu s Sinišinim ocem Dušanom. Osim toga, obilazeći brojne političke i stručne krugove u Hrvatskoj godinama je promicao projekt očuvanja etno-sela Veliki Godinj u Rašćanima i njegove valorizacije u široj javnosti smatrajući to selo predivnim spomenikom graditeljske baštine Dalmacije. Siniša Franić bio je izuzetno inteligentan, pronicljiv i pametan čovjek izraženih stajališta, veliki zaljubljenik u kraj svojih predaka za kojega je ostao vezan do kraja svoga života.
Siniša Franić kremiran je jučer, 4. veljače na zagrebačkom krematoriju, a njegovi posmrtni ostaci bit će položeni na splitskom groblju, uz njegove roditelje.
U ime njegovih vrgorskih prijatelja i svoje osobno izražavam svoju iskrenu sućut obitelji, rodbini, prijateljima i poštovateljima Siniše Franića. Počivao u miru Božjem.
Branko Radonić
