U izlijevanju Žiljina 1810. godine stradao je zavojanski župnik fra Ivan Marojević

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Snimio: Igor Majstrović

U noći s 3. na 4. prosinca u dragljanskoj se Dubravi na površinu izlio podzemni potok Žiljin, gotovo 11 godina od posljednje takve pojave. Žiljin se prije aktualnog izlijevanja pojavio i 19. siječnja 2010. godine, a prije toga 24. prosinca 1982. godine te nebrojeno puta prije toga. Međutim, nas zanima izbijanje Žiljina 1810. godine jer je vezan za jedan tragičan događaj kojemu danas svjedoči samo jedan križ.

Naime, te 1810. godine, u vrijeme francuske uprave nad Vrgorskom krajinom, u vodi nabujalog Žiljina, na predjelu Ponornica, na Napoleonovoj cesti prije ulaza u Dubravu iz smjera Vrgorca utopio se 36-godišnji zavojanski župnik fra Ivan Marojević, rodom iz Pasičine. Jašući konja, kako se prepričava, vraćao se u svoju župu i u jednom trenutku životinja se preplašila vode i sa sebe zbacila nesretnog fratra koji se na tom mjestu utopio.

Stotinu godina kasnije, na obljetnicu stradanja, fratri Provincije Presvetog Otkupitelja su postavili križ na mjesto Marojevićeva stradanja na kojemu je pisalo: „Ovdi se utopi fra Ivan Marojević, 6.12.1810.“. Križ je poslije Drugog svjetskog rata uklonjen, ali je prije deset godina postavljen novi.

Inače, podzemna voda Žiljina izbija u istoimenoj vrtači između Kozice i Dragljana na nadmorskoj visini od oko 290 metara i odatle se slijeva prema polju Dubrava, na visinu između 225 i 230 metara (ovaj put se to dogodilo niže, kod dragljanskog zaselka Vujčići), da bi završila u Jasenskom polju na 220 metara. Kako u svojoj studiji ističe Vinko Jović, daljnjim povećanjem tlaka u podzemnom sustavu, podzemna voda izbija na svim skrivenim estavelama u vrtačama, a naročito uzduž podzemnog toka, praktično na cijelom području. Iz Jasene kroz Majića ponor i druge podzemne šupljine voda nastavlja put prema Kokorićima, odnosno Bunini, da bi na koncu završila u Vrgorskom polju, nekadašnjem Vrgorskom jezeru.

U ovom kršu i kamenjaru, poznatom najčešće po suši i žeđi, rijeke i jezera su na prvi pogled potpuno nesvojstveni. Ali utapanje župnika Marojevića i činjenica da je aktualni Žiljin dospio do samog spomen-križa, najbolje dokazuju kako bujice na ovom dijelu zapadne Vrgorske krajine znaju doseći dramatične razmjere.

Branko Radonić

Ostavite komentar

o društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana, prva organizacija ovakve vrste u Vrgorcu, osnovana radi sveobuhvatnog promišljanja i aktivnog djelovanja na istraživanju povijesti, skupljanju povijesnih izvora, zaštiti materijalne i nematerijalne kulturne baštine i očuvanju lokalnog kulturnog identiteta Vrgorske krajine. Društvo svojim aktivnostima potiče na osnivanje stručno-znanstvenih i istraživačkih ustanova (arhiv, muzej, institut…) ili njihovih podružnica na području Vrgorca koje će sustavno djelovati sa istim ciljevima.

O PORTALU

Portal Vrgorskestarine.hr pokrenut je radi informiranja javnosti o aktivnostima Društva prijatelja vrgorske starine, a pogotovo za popularizaciju povijesne znanosti i neistražene lokalne povijesti Vrgorca. Portal je u cijelosti volonterski projekt.

Prenošenje sadržaja s ove stranice dopušteno je samo uz pravilno navođenje i citiranje izvora.

Autor i urednik: Branko Radonić, prof.

pratite nas

OSTALI PROJEKTI UREDNIKA

najnovije vijesti

OSTANITE U TIJEKU S AKTIVNOSTIMA DRUŠTVA

Izjava o privatnosti – tekst