Predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Branko Radonić objavio je mišljenje o nedavno najavljenom projektu useljenja područnog dječjeg vrtića u prizemlje zgrade nekadašnjeg ureda Režije duhana u Vrgorcu. Objava je napisana sukladno ciljevima Statuta Društva prijatelja vrgorske starine koji propisuju da će Društvo sveobuhvatno i aktivno djelovati na očuvanju kulture, baštine i identiteta Vrgorske krajine te da će Vrgorke i Vrgorčane te strance upoznavati s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i djelovati na njezinoj valorizaciji. Tekst prenosimo u cijelosti.
“Gradonačelnik je najavio projekt useljenja područnog vrtića u prizemlje zgrade Režije duhana u Gradskom parku. S obzirom na moju struku i dužnost predsjednika Društva prijatelja vrgorske starine, dužan sam iskazati nekoliko ozbiljnih zamjerki ovoj ideji.
Prvi problem kod ove najave je što o svemu saznajemo s društvenih mreža, nakon što je odluka već donesena. A tako se događalo u prošlosti gotovo svaki put u projektima koji zadiru u kulturno-povijesnu baštinu Vrgorske krajine. Stalno izostaje javna rasprava zainteresirane javnosti, na temelju čijih stručnih opservacija bi gradska uprava mogla donijeti najbolju moguću odluku.
Zgrada Režije duhanske stranice je reprezentativna građevina i biser Gradskog parka, tog primjera perivojne i urbane kulture srednje Europe na razmeđu 19. i 20. stoljeća, koji je za ovdašnje prilike pravo čudo i baštinsko blago nulte kategorije.
Dječji vrtići već odavno nisu podrumi ni prizemlja starih austrougarskih zgrada, već su se standardi njihove gradnje promijenili, a svaki grad stremi osigurati nove prikladne prostorije za svoju djecu. Prije više od sto godina netko je promišljao ljepotu i kulturno uzdizanje u ovom Vrgorcu te je izdvojio resurse da u sred ničega oplemeni ljuti krš te mu osmisli, projektira i podari onakav park. Sama ideja i namjena toga perivoja bila je u potpunosti kulturna, što danas uglavnom nije. A sad mu se želi oduzeti i jedini prostor u kojem je moguća kulturna i galerijska djelatnost.
Vrgorac trenutno nema prikladnijeg prostora za gradsku galeriju od prizemlja zgrade Režije. Gradska galerija u svakom gradu je smještena u nekom reprezentativnom prostoru. U Dalmaciji su to obično ovakve stare austrijske zgrade koje svojim izgledom odišu građanskom kulturom. Tako npr. makarska Gradska galerija „Antun Gojak“ djeluje u povijesnoj zgradi koja predstavlja jedan od najznačajnijih graditeljskih spomenika 19. stoljeća na cijelom Makarskom primorju.
Grad Vrgorac, s druge strane, najavljuje da bi gradsku galeriju jednoga dana smjestio u Elezeove kuće, klasičnu kamenu dalmatinsku kuću koja jest zanimljivost vrgorske povijesti, ali ni blizu važna niti reprezentativna u širim okvirima, kao Režija. Kuća poput tzv. Elezovih i danas imamo u svakom selu Vrgorske krajine. Ali pronađite na cijelom prostoru Vrgorske krajine nešto slično zgradi u Parku, u jednako tako vrijednom i zaštićenom okruženju.
Galerija u Režiji za koju se zalažem služila bi za umjetničke i stručne izložbe, predstavljanja knjiga, performanse, možda i koncerte klasične glazbe, kao i za dječje radionice. Mislim da bi djeci takav prostor više služio kao kulturna i obrazovna ustanova, nego vrtićka spavaonica.
Umjesto da u istom gradu postoje i matični i područni vrtić, bilo bi logičnije planirati novi vrtić na nekoj drugoj lokaciji koja bi bila prostranija i pristupačnija i od današnjeg Dječjeg vrtića Pčelica, a ne opet smišljati polovična rješenja i preseljavati kolone automobila roditelja u jednosmjernu ulicu stare jezgre grada. Stalno se hvalimo uspjehom s povlačenjem sredstava iz europskih fondova, evo i Staševica gradi vrtić, pa možda da i mi idemo u istom smjeru, umjesto da useljavamo u austrijsku zgradu.
Mislim da je ovaj slučaj, kao i neki raniji, pokazao da je došlo vrijeme da sustavno promišljamo o vrgorskoj kulturi. Nitko ne kaže da gradskim vijećnicima i izvršnoj vlasti kultura mora biti prva na popisu, ali nakon što do mile volje raspravite teme o ziđanju, kanalima, komunalnoj naknadi i održavanju grobalja, sjetite se koji put i kulture. Evo neka Režija bude primjer takvog trezvenog promišljanja.
P.S. Drvena vrata na Režiji su ručni rad stariji od stoljeća. Ne možete ih baciti, nego restaurirati kako bi i dalje služili svojoj svrsi. A ta svrha očito ne može biti vrtić.”
