Kada govorimo o vrgorskoj povijesti, najopasnija stvar koja nam se događa danas najbolje se može sumirati kroz izjavu: “Mi nemamo ništa”. Još opasnije za Vrgorac, ako nešto i može biti opasnije od trenutnog potpunog zanemarivanja istraživanja njegove povijesti, jeste činjenica da su brojne vrgorske generacije stasale i obrazovale se u “mi nemamo ništa” okruženju i što danas tome kako “mi nemamo ništa” uče i svoju djecu.
A ta konstatacija je nevjerojatno daleko od istine jer u domaćim i inozemnim arhivima i knjižnicama nalaze se deseci tisuća, ako ne i stotine tisuća dokumenata iz kojih se mogu crpiti podaci za lokalnu povijest vrgorskog kraja. Druga je stvar što naši preci kroz 20. stoljeće nisu za to previše marili, ali na nama je da ne ponavljamo njihove greške. Po pitanju istraživanja naše povijesti mi danas sjedimo ispod stabla jabuke prepunog slasnih crvenih plodova i samo trebamo podignuti glavu, ispružiti ruku i ubrati ih.
