U našemu kraju postoji mnoštvo predivnih primjera materijalne kulturne baštine koji kao i arhivi svjedoče bogatstvu i dinamičnosti povijesti Vrgorske krajine kroz stoljeća. Poneki se uredno održavaju od strane mještana ili lokalne samouprave, dok su drugi zarasli u travu ili pretrpjeli velika oštećenja protjecanjem vremena ili rušilačkim djelovanjem čovjeka. Sva ta bogata kulturna baština se sustavno ne održava kroz neki lokalni program, ne postoji njezin jedinstveni popis s detaljnim opisom za potrebe ustanova lokalne samouprave, njezina se povijest također sustavno ne istražuje, a još manje prezentira građanstvu, pogotovo najmlađima koji su u sklopu svoga školovanja lišeni detaljnih informacija o baštini svojih pradjedova. Ovo posljednje je možda i najveći problem, pa je proučavanje i prezentacija takve baštine, između ostaloga, jedan od ciljeva Društva prijatelja vrgorske starine.
Iako se iznad napisano može odnositi na sva razdoblja i sva polja ljudske djelatnosti i života iz kojih ta baština potječe, pogotovo su u lošem stanju naše česme. Slabo se održavaju, većina je teško oštećena ili voda u njima ne teče i one su eklatantan primjer nemara lokalne zajednice. Jedna od takvih je česma u Dragljanima, izgrađena 1932. godine. Svečanost njezina otvaranja privukla je brojne lokalne ličnosti i stanovnike ovoga kraja, što samo po sebi govori koliko je tadašnji narod bio lišen dostupne pitke vode i koliko joj se radovao. Mi danas živimo u dobu vodovoda i začas se zaboravilo kako je nekada izgledala borba za pitku vodu.
Ova česma, smještena u Dragljanima odmah uz Napoleonovu cestu, desetljećima je korištena i uspjela je odoljeti i čovjeku i prirodi. Međutim, jednom prilikom je kamion oštetio dio njezina ogradnog zida, a zatvorena je i voda, što je zaista velika šteta, ne samo za mještane, nego i za putnike namjernike, vozače i posebno bicikliste kojih je sve više na ovom području, da stanu, odmore u hladovini i rashlade se pitkom i čistom vodom s padina planine Mihovil. Česma je nakon posljednjeg oštećenja obnovljena uz pomoć lokalnih dragljanskih i zavojanskih dobrotvora 2011. godine. Vrijeme je da voda iz ove česme ponovno proteče, a da se njezina povijest sustavno istraži.
