U arhivu sam pronašao dokument makarskog kotarskog poglavarstva od 29. listopada 1926. kojim se vrgorskom liječniku dr. Martinu Petkoviću izdaje obrtni list za slobodni obrt sa sjedištem u Vrgorcu za prigodno prevoženje putnika i bolesnika vlastitim automobilom na području općine Vrgorac.
Koliko je meni poznato, ovo je prvi oblik saniteta u Vrgorskoj krajini. Prije gotovo 94 godine.
A pečat dr. Petkovića dobio sam od mještanina Koteza koji je sačuvao hrpu privatnih papira jednog svog pretka, a jedan od njih je bio nekakva doktorova potvrda s pečatom.
Ova dva dokumenta pružila su nam uvid u zanimljivu i vrijednu povijesnu crticu o našemu mjestu. To samo pokazuje da je nekad dovoljan samo jedan papir da ispriča priču, pogotovo vrijednu za nas u lokalnim zajednicama čija se povijest sustavno ne istražuje.
Inače, dr. Martinu Petkoviću majka je bila rodom Franić iz Vrgorca, pa je s Ikicom Franićem i Leonidom Franićem bio rođak u drugom koljenu. Ovaj popularni liječnik rođen je u Blatu na Korčuli u obitelji poreznog činovnika Kuzme, ali odrasta u Splitu, a potom završava medicinu u Beču. Nakon stjecanja diplome 1923. godine stažira u Beogradu, a potom određeno vrijeme radi u Italiji kao asistent u jednoj napuljskoj klinici. Godine 1927. u Vrgorcu otvara privatnu ordinaciju, a tu upoznaje i suprugu Nevenku.
Petković pred Drugi svjetski rat seli u Makarsku gdje gradi jednu od najljepših kuća na zapadnoj stranici Sinokoše. Na prvom katu kuće uređuje ordinaciju. Njegova privatna praksa, uz prekide, trajala je sve do 1946. godine kada se otvara Zdravstvena stanica. Dr. Petković se u ovoj ustanovi posvećuje borbi protiv tuberkuloze i to osnivanjem antituberkuloznog dispenzera. U svom neumornom radu znao je dnevno pregledati do pedeset pacijenata, često i na terenu, sve do najudaljenijih sela makarskog kotara.
Branko Radonić
