Povijest Mesne industrije “Braća Pivac” (1952.-2020.)

Milenko i Mila Pivac u svojoj mesnici na Pijaci u Vrgorcu, 60-ih godina 20. stoljeća.

Grupa Pivac, jedna od najvećih mesnih industrija u Hrvatskoj svoje podrijetlo vuče iz sela Zavojane, sela smještenog u srcu Vrgorske krajine, oko 15 kilometara zapadno od Vrgorca. U ovdašnjem ljutom kršu podno planine Mihovil stoljećima se zavojanski čovjek borio za golo preživljavanje obrađujući škrtu zemlju na okolnim skromnim poljima i docima. Tu je ponikao i Ante Pivac, otac Milenka Pivca, vlasnika prve mesnice od koje je nastala današnja nacionalno važna mesna industrija.

Spomenuti Ante Pivac zvani Lala se mesarskim obrtom bavio u Zavojanima odmah nakon Drugog svjetskog rata. Njegov sin Milenko sudionik je partizanske borbe, ranjeni veteran Sutjeske, dok njegova supruga Mila rođena Prnić potječe iz istoimenog zaselka od svega nekoliko kuća smještenog u vrgorskom selu Kljenak. Mila je u bitci na Sutjesci izgubila dva brata, a zajedno s majkom i dvjema sestrama dočekala je kraj rata u izbjegličkom logoru El Shatt u Egiptu. Iako teško izranjavani ratom, Milenko i Mila ne dopuštaju da ih osobne i obiteljske tragedije spriječe u izgradnji budućeg života i vjenčaju se još prije njegove demobilizacije i grade obitelj u Mariboru i tu se 1949. rađa njihov najstariji sin Tonći. Nedugo potom vraćaju se natrag u Zavojane gdje Milenko pomaže ocu u mesarskom obrtu, a kojega 1952. godine prenose u Vrgorac i otvaraju prvu mesnicu na Pijaci. Ta se mesnica uzima kao službeni početak Mesne industrije “Braća Pivac” te je i danas njihova mesnica broj 1. Inače, u ovoj mesnoj industriji dan svoje tvrtke obilježavaju 9. svibnja.

U godinama koje će uslijediti Milenko kupuje stoku u okolnim vrgorskim i hercegovačkim selima i dovodi je pješice u Vrgorac. Srijedom je odlazio i na imotski stočni pazar. U svemu je uz njega i supruga Mila. Čim je malo stasao, u tom mukotrpnom poslu pomaže im i sin Tonći. Bilo je to vrijeme prepuno odricanja kada su u Vrgorcu osim mesnice Milenka Pivca postojale i druge, poput mesnice stiljskog trgovca Ante Šimunovića (Bantula), zatim mesnice Mate Martinca, Luke Grljušića, Stipe Katavića te Anđe Pivac i Mate Katavića. Radila su i dva restorana, u vlasništvu obitelji Hrstić i obitelji Katavić. Mesom se tada opskrbljivao ne samo Vrgorac, već ga se izvozilo i izvan krajine, sve do Splita.

Milenko i sin Tonći desetljećima obilaze vrgorska i okolna sela i udaljenije sajmove po Dalmaciji te BiH i kupuju stoku. „Od brda odvaljeni“ Tonći bio je idealan za taj posao i Vrgorčani se još i danas sjećaju kako se vješto nosio s neposlušnim bikovima i kravama, pogotovo kada bi ponekad znali pobjeći i protrčati ulicama Vrgorca. Tonći je završio osnovnu školu u Vrgorcu, a potom nastavio trgovačku školu u Metkoviću. Kako je bio potreban djedu i ocu u poslu nije se dalje školovao, već je preuzeo velike odgovornosti u mesnici.

Svjedok vremena, umirovljeni trgovac Marko Pivac (Vegin) iz Zavojana kaže kako mu nije bilo lako raditi jer nije imao kamion, ali je ipak kupovao stoku po okolnim selima i susjednoj Hercegovini.

– Uz to što je bio nabavljač, radio je u klaonici i mesnici, zajedno s roditeljima. Ja san 1967. imao neki kamiončić pa bi mi zavojanski trgovci i mesari ispunili njegovu kabinu i odlazili na imotski pazar. Uz mene i Tonćija unutra bi se ugurali Luka Grljušić i njegov sin Joze, Tonći Pivac (Anđin), Nedo Jukić i Ikica Jukić. Na pazaru bi kupili jednu kravu i tele, a na povratku bi Tonći odmah na Orašini u priručnoj klaonici, koja je imala vodu samo iz čatrnje zaklao životinju, izvadio njezin drob i ostavio pod kožom da se hladi. Ujutro prije zore bi digao kožu, rasjekao meso i prenio ga u mesnicu prije nego se otvori da bi imali što prodavati Vrgorčanima. Kasnije je bilo lakše nakon što su kupili kamion, a stasala su i braća Ivica i Neven pa su svi zajednički radili uz veliku podršku roditelja. Stvarali su ovo što imaju danas, kaže Marko.

Od prve mesnice braća Tonći, Ivica i Neven zajedno sa svojim obiteljima dižu biznis na višu razinu još za vrijeme socijalizma, 80-ih godina, kada su njihovo meso kupovali makarski ugostitelji i hotelijeri. Rast Mesne industrije „Braća Pivac“ se nastavlja tijekom 90-ih godina, pa sve do danas. Najveći rast doživljavaju u posljednjih petnaestak godina, pa su krajem 2000-ih dosegli sto, a 2007. milijardu kuna prometa. Danas je ta brojka kroz Grupu narasla na preko dvije milijarde. Tvrtka je po udjelu podijeljena na jednake dijelove i njome zajednički upravljaju kao obitelj.

Svojim pršutom, pancetom, kraškim vratom i drugim proizvodima prisutni su danas u velikim trgovačkim lancima i imaju više od 270 vlastitih mesnica i maloprodajnih trgovina u Hrvatskoj. Uz Mesnu industriju „Braća Pivac“ u Vrgorcu, Grupu Pivac čine još PPK karlovačka mesna industrija i čakovečka Vajda s ukupno preko 2.000 zaposlenika. Uz osnovnu djelatnost, Pivci su uspješni i u turizmu. Vlasnici ili suvlasnici su hotela Biokovo i Miramare na Makarskoj rivijeri te hotela Petka u Dubrovniku. U Vrgorcu također imaju benzinsku postaju, Pivac Benz. Godine 2019. preuzeli su najveću konditorsku tvrtku u Hrvatskoj – zagrebački “Kraš”.

Usprkos biznisu koji je daleko odmakao od one prve mesnice u Vrgorcu 1952. godine, Pivci su do danas ostali usko povezani sa zajednicom iz koje su potekli. Ranije su izgradili veliki pogon u Vrgorcu i pršutanu u rodnim Zavojanima i to u vremenima kada je Vrgorac bio loše prometno povezan i daleko u provinciji zbog čega je postojalo daleko više razloga da odu u neki veći centar nego da ostanu u Vrgorcu. U međuvremenu je došla autocesta, a tik do nje, u Gospodarskoj zoni Ravča upravo grade tri velike zgrade ukupne vrijednosti preko 250 milijuna kuna. Za tu su potrebu 2017. godine od Grada Vrgorca kupili tri parcele površine 32.695 četvornih metara s namjerom gradnje moderne pršutane, pogona za svježu i polutrajnu robu te upravne zgrade. Sva tri objekta imaju tlocrtnu površinu od oko 22 tisuće četvornih metara. Nakon što cijeli projekt bude gotov, iz Vrgorca na Ravču seli cijela tvrtka.

Branko Radonić