Kako bi se zaustavila aktualna pandemija virusa COVID-19 iz grupe koronavirusa, brojne svjetske države uvode ili su već uvele karantenu za svoje stanovništvo. Riječ karantena dolazi od talijanske riječi „quarantina“ što u prijevodi znači četrdeset dana izolacije i ona svakako nije novost na svijetu. U prošlosti su brojne države i gradovi uvodili karantenu kako bi sprječavali širenje neke bolesti. To bi za posljedicu imalo zastoj trgovine i gospodarsku krizu. Međutim, Dubrovnik je bio prvi grad na svijetu koji je još 1377. godine uveo karantenu bez prekida trgovine. Svi koji su zbog trgovačkih ili drugih razloga htjeli doći u grad morali su provesti isprva 30, a kasnije i 40 dana izolacije u dubrovačkim lazaretima, od kojih je najpoznatiji onaj na Pločama.
I Vrgorac je imao svojevrsnu karantenu i to na mjestu gdje se danas nalazi Gradsko groblje Žbare. Tu se Vrgorčani pokapaju negdje od 30-ih godina 19. stoljeća, do kada je bilo korišteno groblje kod stare župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, gdje se danas nalazi nova župna crkva (izgrađena 1921.). Prema nekim izvorima koje tek treba detaljnije istražiti, prije nego što su postale groblje, Žbare su još od vremena mletačke uprave služile kao svojevrsni sanitarni kordon ili karantena, mjesto gdje bi se provjeravalo boluju li osmanlijski podanici, putnici i trgovci iz Hercegovine od neke kužne bolesti. Kada bi se utvrdilo da su zdravi, tek onda bi bili pušteni u grad. Dakle, Žbare su u ovom slučaju bile nešto poput lazareta u Dubrovniku. Sam talijanski naziv „le sbarre“ ili „sbarre“ u prijevodu označava pregradu, što bi moglo biti potvrda da se radilo o sanitarnom kordonu.