Međunarodni praznik rada, kolokvijalno poznat kao Prvi maj, obilježava se u svijetu u spomen na velike radničke prosvjete održane u američkom gradu Chicagu 1. svibnja 1886. godine. Tada je u sukobima s policijom ubijeno i ranjeno više radnika. Već od 1890. godine odlučeno je da će se zbog toga datum 1. svibnja slaviti kao međunarodni praznik svjetskog radništva.
Iste, 1890. godine Prvi maj je prvi put proslavljen u Hrvatskoj. A prema dosad pronađenim povijesnim izvorima, praznik je u Vrgorcu prvi put proslavljen 1. svibnja 1910. godine. U to vrijeme Vrgorac je bio maleni gradić na rubu austrougarske carevine i njegovo radništvo je brojčano vrlo skromno.
Međutim, nekoliko godina ranije u Vrgorac je s Visa stigao Mihovil-Miće Toskani, po nacionalnosti Talijan, rođen 1882. godine. Njegova obitelj je potjecala iz Italije, ali su otac, majka, sestra, pa i sam Miće, zadržali talijansko državljanstvo, dok je jedan brat, hvarski građevinski poduzetnik, uzeo jugoslavensko državljanstvo. Zašto je jedan Talijan s Visa stigao u Vrgorac u prvim godinama 20. stoljeća možda se krije u prirodi njegova zanimanja. Toskani je naime bio zidar, pa je moguće da je između ostaloga radio i na izgradnji vrgorskog parka, jedinog većeg infrastrukturnog projekta u Vrgorcu toga vremena, a koji bi imao potrebu za vještim zidarom kroz duže vrijeme. Toskani je i kasnije, u poznim godinama, ostao vezan za park, pa se zato čini da ova pretpostavka ima smisla.
I taj Toskani je predvodio grupu radnika koja je 1. svibnja 1910. u Gradskom parku u Vrgorcu proslavila Prvi maj. Na proslavi su nosili transparent s tekstom „Živio 1. maj“ i s ucrtanim srpom i čekićem. Za tu priliku izdali su svečani broj lista ‘Crveni maj’. Događaj je ovjekovječen fotografijom čiji original nismo uspjeli pronaći, ali zato je ostalo više kopija, a sama je fotografija objavljivana u knjigama o povijesti radničkog pokreta. Na njoj se jasno vidi Toskani sa svojim kolegama i prijateljima. Drže neki transparent i papire (vjerojatno spomenuti list).
Kroz razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije više puta je optuživan za protudržavno ponašanje, uhićivan i ispitivan zbog optužbi da je komunist. Toskanija je u Vrgorcu najvjerojatnije zadržala ljubav. Naime, oženio se s Vrgorkom Katom Jelavić s kojom je u Vrgorcu proveo život. Njegov nadgrobni spomenik kojega je sam izgradio na Gradskom groblju Žbare u Vrgorcu je u tom pogledu vrlo zanimljiv jer su na njemu uklesani komunistički simboli srp i čekić i petokraka zvijezda, ali i križ, te klesarski alati poput metra, trokuta i mistrije.
Miće Toskani je jedan od misterija novije vrgorske povijesti i ako itko od čitatelja zna nešto više o njemu, bilo bi nam drago da se javi. Također, nije nam poznato postoje li danas živući potomci njegove obitelji na Visu, Italiji ili negdje drugo.
Branko Radonić
