Zavojane su jedno od najstarijih sela Vrgorske krajine i kontinuitet naseljenosti ovoga prostora može se pratiti sve do prapovijesti čemu svjedoče gomile posijane po zavojanskom kraju. Srednjovjekovni stanovnici Zavojana ostavili su brojne kamene stećke, ali prvi pisani spomen sela nalazimo u Kreševskoj povelji iz 1434. godine. Tijekom osmanlijske uprave u Zavojanima je zemlje posjedovao beg Cukarinović, iza kojega je ostala kula u Ančićima. Tijekom nemirnih razdoblja područje Zavojana je demografski potpuno opustjelo, pa je nakon oslobođenja od Osmanlija mletačka vlast ovaj kraj napučila stanovništvom iz zapadne Hercegovine, ponajviše iz Mostarskog Blata, Brotnja i Čitluka. Za potrebe tog stanovništva osnovana je 1696. godine župa Zavojane za koju su, odlukom mletačkih vlasti, bili odgovorni franjevci samostana sv. Križa u Živogošću koji su se brinuli za stanovništvo Zavojana i za vrijeme osmanlijske vlasti. Kao i kroz povijest, u župi i danas živi većinski hrvatsko stanovništvo katoličke vjeroispovijesti. Do 1922. godine zavojanskoj župi su pripadala Stilja i Mijaca, ali tada su se Stilja osamostalila i stvorila novu župu Svetog Ivana Krstitelja u koju su uključena i Mijaca. Danas uz Zavojane, župa obuhvaća i Dragljane, Vlaku i Duge Njive.
Godine 1712. godine izgrađena je župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Male Gospe). Građena je od klesanog kamena s četvrtastom presvođenom apsidom u gotičkom stilu. Graditelji su se u izgradnji koristili kamenim stećcima iz okolnih nekropola tako da se i danas u zidovima crkve mogu vidjeti ostaci stećaka. Tako se iznad glavnih ulaznih vrata lijepo ističe stećak na kojem se nalazi uklesana golubica i pleter. Na pročelju se nalazi i kamena ruža. Poslije je crkva više puta obnavljana. Uz nju nalazi se veliko mjesno groblje, a u okolici se održava veliki sajam povodom blagdana Male Gospe.Uz građevinu je 1795. godine izgrađen veliki zvonik visok trideset metara u kojem se danas nalazi sat i tri zvona. Zavojanska župna crkva proglašena je kulturnim dobrom 1977., kao zaštićeni spomenik sakralne kulture. Na južnom crkvenom zidu nalazi se svojevrsni nadsvođeni potporni zid. Godine 1992. dobavljen je novi harmonij i dio crkvenog inventara, a četiri godine kasnije je postavljen novi pod i oltar prema puku od bračkog kamena. Godine 1997. izvršena je rekonstrukcija krovišta i obnovljen je zvonik, a godine 2004. crkva je izvana fugirana, uređen je okoliš oko nje, asfaltirana cesta i uređeno parkiralište i santirani čvor.
U crkvi se nalaze ukupno tri izrezbarena drvena oltara. Na glavnom oltaru nalazi se slika Gospe s Djetetom Isusom koju je 1847. naslikao Ivan Skvarčina. Dva sporedna oltara posvećena su Gospi i svetome Juri. Te je oltare u 19. stoljeću izradio Stipe Rako iz Imotskoga, dok su pale na oltarima iz 18. stoljeća. Na Gospinu oltaru je slika Gospe, a na drugom je slika sv. Jure. U crkvi se nalazi barokno raspelo. Također u inventaru crkve nalazi se i spomenik sv. Roka. Unutrašnjost crkve oslikao je Frano Ferenca iz Trpnja 1926. godine.
Branko Radonić
