Možemo li zamisliti grad bez Komunalnog, Čistoće, vatrogasnog društva, doma zdravlja, policije, elektroprivrede, crkve, vrtića, osnovne i srednje škole, sportske dvorane?
Kada bi nekome rekli da treba ukinuti bilo koju od tih ustanova, automatski bi vas proglasili luđakom.
Da nema Komunalnog, tko bi se brinuo za vodoopskrbu i otpadne vode?
Da nema Čistoće, tko bi kupio komunalni otpad koji se skuplja oko domaćinstava?
Da nema vatrogasnog društva, tko bi pazio na našu imovinu i ljude u slučaju požara ili poplave?
Da nema doma zdravlja, tko bi nas liječio u slučaju potrebe, tko bi sanirao naše rane?
Da nema policije, tko bi se brinuo za sigurnost ljudi, imovine i granice?
Da nema elektroprivrede, tko bi se brinuo da ne živimo kao u srednjem vijeku, bez električne energije i svega što ona nosi sa sobom?
Da nema crkve, tko bi se brinuo za naše duhovne potrebe?
Da nema vrtića, tko bi čuvao naše najmlađe?
Da nema osnovne i srednje škole, tko bi obrazovao našu djecu?
Da nema sportske dvorane, gdje bi trenirali naši nogometaši, gdje bi naša djeca stjecala svoje prve sportske korake pod stručnim mentorstvom?
U svakoj od tih situacija argumentacija ZA je vrlo jednostavna, toliko jednostavno da je rasprava o tome potpuno nepotrebna.
Ako je tako, zašto nemamo isti stav kada je u pitanju kulturna i intelektualna potreba stanovništva naše male zajednice? Zašto su sve ove ustanove potrebne, a jedan gradski muzej, kao rasadište znanja nije? Zašto bi nam s jedne strane bio važan sport ili obrazovanje djece, ali ne i kulturno uzdizanje istih tih ljudi? Zašto smo se doveli u situaciju da kulturu proglašavamo troškom, a sve ostalo ne?
Vrgorac je gradić bogate i vrlo originalne povijesti, kulture i jezika, a stoljećima smo se u prenošenju znanja o našoj prošlosti pouzdavali isključivo u usmenu predaju. Toliko smo zakazali u tom smislu da smo danas grad bez pisane povijesti, prazna ploča. Nemamo knjige, nemamo časopise, nemamo izložbe, nemamo simpozije, nemamo istraživanja. Nemamo ništa. Dobro se zapitajmo je li konačno došlo vrijeme da se to promijeni i koliko smo spremni doprinijeti da se to zaista i dogodi? Bez muzeja Vrgorac nije grad.
