Nekoliko običaja u Vrgorcu vezano je za obilježavanje Međunarodnog praznika rada koji se na ovom području uobičajeno skraćeno naziva „prvi maj“.
Prema dosad poznatim podacima koji se mogu crpiti iz povijesnih izbora, Praznik rada slavio se u Vrgorcu davne 1910. godine, dakle svega dva desetljeća nakon što se počeo obilježavati u svijetu. Je li se slavio i prije, to je nemoguće dokazati bez novih izvora.
Prvi običaj ovoga područja je vezan za gradske glazbare. Oni već desetljećima u rano jutro 1. svibnja probuđuju građane iz noćnog sna izvođenjem najpoznatijih domoljubnih i rodoljubnih budnica. Taj se običaj nastavio sve do danas.
Drugi običaj vezan je za krađu cvijeća. Mladi Vrgorčani, ali i Vrgorke u noći na 1. svibnja „kradu“, odnosno bolje rečeno posuđuju posude sa cvijećem iz vrgorskim domaćinstava i slažu ga uzduž najstarije vrgorske ulice – Pijace. A ujutro vlasnici cvijeća dolaze po svoje vlasništvo i vraćaju ga natrag doma, često uz smijeh, a poneki uz negodovanje. Stari Vrgorčani svjedoče da ovaj običaj vuče svoje podrijetlo u davna vremena još prije Drugog svjetskog rata kada su posude sa cvijećem krali mladi momci i to od cura u koje bi se zaljubili. A ujutro dok bi cure tražile svoje cvijeće po mjestu, ovi bi ih iz prikrajka promatrali.
Treći običaj je paljenje procvita (krijesa). Radi se o prastarom običaju, a prije Drugog svjetskog rata izvodio se dvaput godišnje – u sumrak uoči blagdana Svetoga Ivana (ljetnoga) i u noći pred Međunarodni praznik rada – Prvi maj. U tim prilikama bi se donijelo drveta na glavice naših brda pa bi se ta drva zapalila i pritom pazilo da ne bi došlo do požara. Procvit se palio na Maskari, na Gradini, na Radoviću na glavici poviše Koteza, te drugim mjestima Vrgorske krajine. Smjesa za paljenje bi uključivala lug, piljevinu i naftu. Običaj paljenja procvita do danas se održao u Vrgorskoj krajini u noći 1. svibnja i zadnjih godina ga najčešće bilježimo u Planoj, Kotezima, Kokorićima, Banji, Orahu, Draževitićima, Stiljima i drugim mjestima. Neovisno o današnjim razlozima paljenja procvita, taj običaj seže u davna predslavenska vremena na ovim područjima.
