U atriju Gradske knjižnice i čitaonice Hvar, u petak 11. listopada, održano je osmo po redu predstavljanje knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“ autora Branka Radonića. Na događaj je došlo šezdesetak građana Hvara i drugih mjesta toga lijepog dalmatinskog otoka, a među njima je bilo i nekoliko sudionika dalmatinskog zbjega u Italiji i Egiptu 1943. – 1946., te članovi njihovih obitelji. Predstavljanje je organizirano u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, i to kao prvi od planiranih događanja hvarske knjižnice i čitaonice.
Predstavljanje knjige održano je kroz dijalog autora i voditeljice Željke Opačak, uz uvodni govor ravnateljice Gradske knjižnice i čitaonice Nikle Barbarić i knjižničarke Zorke Bibić. One su bile najzaslužnije za izvrsnu organizaciju predstavljanja knjige na Hvaru, u kojoj se ništa nije prepuštalo slučaju.
Tijekom predstavljanja Radonić je govorio o procesu istraživanja i pisanja svojevrsne enciklopedije zbjega. Naglasio je kako je za rukopis bilo potrebno pet godina rada, a zatim još pet godina da se rukopis pretvori u opsežnu knjigu koja na jednom mjestu daje dosad najsveobuhvatniji pregled povijesti dalmatinskog zbjega u Italiji i Egiptu 1943. – 1946. godine. Knjiga sadrži i lokalni, vrgorski pregled kojim Radonić želi potaknuti druge dalmatinske sredine da istraže svoj zbjeg, a njegova knjiga im daje primjer i izvore za takav pothvat.
Radonić je istaknuo da je zbjeg nastao u dramatičnim razdobljima Drugoga svjetskog rata i da u svakoj lokalnoj sredini postoje brojni mikrorazlozi za njegov nastanak, kao i vremensko razdoblje kada je formiran. U tom smislu, zbjeg se može podijeliti na dva dijela: onaj koji je nastao prije njemačke okupacije i onaj koji je formiran tijekom njemačke okupacije. Izbjeglice su s obale i otoka postupno evakuirane na Vis, odakle su, na temelju dogovora dalmatinskog partizanskog rukovodstva i Saveznika, prebacivane u izbjegličke logore u Italiji. Budući da je samo mali dio Italije tada bio oslobođen, a na njemu je boravilo brojno talijansko civilno stanovništvo u lošem ekonomskom stanju, kao i dvije savezničke armije, izbjeglice iz Jugoslavije prebačene su u Egipat, gdje su formirani izbjeglički logori El Shatt na Sueskom kanalu, El Khatatba kod Kaira i Tolumbat kod Aleksandrije. Manji dio zbjega ostao je u logorima na talijanskoj „peti“ u mjestima Santa Maria di Leuca, Santa Maria al Bagno, Santa Cesarea i drugima. Zbjegom u Italiji i Egiptu upravljala su dva Centralna odbora zbjega, svaki za svoj zbjeg, uz vanjsku pomoć Saveznika kroz organizacije MERRA i UNRRA. Zbjeg iz Italije vratio se u domovinu krajem 1944. i u prvoj polovici 1945., a zbjeg iz Egipta postupno tijekom 1945. i u prvim mjesecima 1946. godine.
Autor se dotaknuo i uloge otoka Hvara u zbjegu, istaknuvši njegov tranzitni karakter u prvoj fazi evakuacije zbjega (prije njemačke okupacije), kao i činjenicu da su brojni Hvarani obavljali značajne uloge u upravi zbjega, poput sekretara COZ-a Mate Barbića, glavnog liječnika zbjega dr. Milivoja Viskovića, katoličkog vikara i posljednjeg predsjednika COZ-a don Andra Štambuka, kao i većine ostalih logorskih svećenika, odbornika Iva Franetovića, kapelnika limene glazbe Alda Banfichija i drugih.
Nakon razgovora voditeljice i autora, predstavljanje se nastavilo kroz dijalog s publikom, posebno sa sudionicima zbjega i članovima njihovih obitelji. Neki od njih već su pročitali knjigu i istaknuli kako su se zahvaljujući njoj prisjetili nebrojenih detalja svog izbjegličkog života, koje su s vremenom zaboravili. Sudionik zbjega Prosper Maričić pročitao je knjigu i bio vrlo zadovoljan njome. Dodao je da prvotno nije planirao čitati svjedočanstva Vrgorčana, ali na kraju mu je bilo jako drago što je to učinio, jer su njihova sjećanja na zbjeg uvelike i njegova sjećanja.
Na kraju, Društvo prijatelja vrgorske starine zahvaljuje Gradskoj knjižnici i čitaonici Hvar na organizaciji predstavljanja, kao i svim građanima koji su svojim prisustvom uveličali lijepo hvarsko predstavljanje.
DPVS
